Nada

0
185

Šta je nada?Da li je racionalno kada se molimo Bogu za zdravlje i da li smo licemjerni kada Ga se sjetimo samo u najtežim okolnostima?

NADA

To je emocija, splet želja i očekivanja i nije samo slamka u spasu kojeg očekujemo. Nada je budućnost koju želimo.

Moj jutarnji ritual podrazumijeva kafu i čitanje dnevnih novina u obližnjem kafiću. Ostavim malo kafe za posljednjih 10-tak minuta prije odlaska na posao kako bih gledao prolaznike i pogađao o čemu razmišljaju. Moju pažnju ovog jutra su privukla tri dječaka, vjerovatno drugi ili treći razred osnovne škole. Sa velikim torbama na leđima veselo su išli ka školskom dvorištu, smijali se i šalili.

U jednom kratkom trenutku začula su se zvona sa Hrama Hrista Spasitelja i jedan od dječaka se tri puta prekrstio. Mirno, tiho i tako prirodno, bez srama što to radi tako da ga svi vide, a naročito njegovi drugari. I sad se vi pitate šta ima tu neko da se srami, ali da li je neko od nas pokušao da se prekrsti na ulici tako da ga svi vide? Iskreno? I koliko vas je takvih, ako jeste? Ovaj dječak je to uradio spontano i tako prirodno da nije bilo ništa normalnije u tom trenutku za posmatrača. I to mi se svidjelo. Ulilo je u meni nadu. Ovu istu nadu iz početka kolumne. Nadu da ima nade za nas, jer ovaj dječak treba da bude naša vodilja . On se ne srami da pokaže šta misli, on vjeruje, on ima nadu i traži je u Bogu. On je Bog. On je nada. On je priroda stvari. Podsjetio me na ono što bi svi mi trebalo da radimo i osjetio sam se na trenutak posramljen od tog malog bića . Kad sam se posljednji put prekrstio i pomislio na Boga, a da to nije kad nisam nešto tražio ili kad nije moj neko bolestan? Ajde da se svi zapitamo nešto slično i ugledamo se na ovog dječaka. Ajde da imamo nadu i da se molimo za nadu. Ako nemamo nadu nemamo ni emocija, imamo samo jedno veliko ništa, a ako imamo ništa onda imamo depresiju – ovako Nil Barton, autor brojnih knjiga o emocijama definiše nadu.

Osim ličnih nadanja, porodičnih nadanja, postoje i kolektivna nadanja. Ja se nadam da svi gajimo nadu da će Republika Srpska izaći iz ovog stanja ludila koje se zove BiH. To je moja kolektivna nada za danas. Ovaj dječak mi pokazuje put. Vjerovanje. Vjerovanje u ideju je važno. Usmjeriti misli ka tome, onda će doći i djelovanja, a rezultat djelovanja biće upravo to. Izaći iz ludila i krenuti samostalnim putem.

A zato nam je potrebna NADA.

Ostavite komentar