Nesumnjivo se radi o korisnoj američkoj političkoj ofanzivi koja ne može imati štetne posljedice nigdje na Balkanu, naročito kad se zna da je fokusirana na kažnjavanje ljudi koji godinama od država prave bogalje, a od sebe bogataše.
Valja ipak znati da se velike sile nikad ne bore za dobro malih zemalja zaglavljenih u vlastitim stramputicama i ludosti. One sve rade iz vlastitih interesa, a u ovom slučaju posrijedi je neutralisanje ili slabljenje ruskog i kineskog uticaja sa Balkana, kaže u razgovoru za Danas Slobodan Šoja, diplomata i istoričar iz BiH odgovarajući na pitanje to što je administracija SAD nedavno imenovala karijerne diplomate, sa iskustvom sa ovih prostora, na ključne funkcije – Gabrijela Eskobara, Džejmsa O’Brajena i Majkla Marfija.
Povodom najavljenih sankcija SAD za korumpirane političare iz BiH, Šoja kaže da je dobro što osobe koje Amerikanci nameravaju kazniti neće moći investirati u SAD, kako se najavljuje, ali nama je, dodaje, važnije da prestanu da kradu.
„To im zasad korumpirani pravosudni sistem omogućava. Zato mislim da se suština našeg problema neće promijeniti. Bosanskohercegovačko zlo duboko je i čvrsto ukopano. Naši su lideri poput lernejske Hidre, makneš jednog izlete dva druga, ista ili gora, jer u korumpiranom sistemu učestvuju desetine hiljada ljudi“. Promena ljudi bez promene svesti ne znači ništa, naglašava Šoja.
„Prije svega svijesti da je država važnija i od pojedinca i od nacije a ne obratno. Porazno je i što ne znamo i ne želimo poštovati drugog i drugačijeg već ga za sve kriviti. Trideset godina u mržnji i isključivosti ne prestajemo se ubjeđivati da smo samo mi u pravu a svi drugi u krivu. Za promjenu svijesti trebaće nam decenije od dana kad odlučimo da se mijenjamo. Taj dan, koji će označavati prelomni trenutak za BiH već 30 godina pomjeramo unedogled“.
Poslednja afera „Kiseonik“ je uzdrmala RS. Tamošnja opozicija je protestovala protiv vlasti RS. Verujete li da je Milorad Dodik, svojim politikama, doveo sebe do tačke kada njegov politički opstanak u BiH više nije moguć?
Cijela istorija Republike Srpske mnogo je više ispunjena aferama, pljačkom, sramotom, nemoralom i podrivanjem vlastitih temelja nego iskrenom i ozbiljnom brigom za ljude, narod i prosperitet Republike. RS – koju srpski narod u ogromnoj većini nesumnjivo želi svom dušom – stvorio je Zapad i želi je očuvati. Za to vrijeme srpsko rukovodstvo uništava i degradira RS kriminalom i prostaklukom. Zahvaljujući tome RS danas je bolesna i poharana.
Kriminalci, neodgovorni ljudi ili imbecili drže ključne pozicije. Narod je ne samo opljačkan i gladan, već i ostrašćen i kulturološki osakaćen. Ovo su mogli postići samo oni koji mrze svoj narod.
Tužno i jadno izgleda Dodikovo političko putešestvije od velike nade do još većeg razočarenja. Svojim neprimjerenim i nekulturnim ponašanjem, uvredama, brutalnostima, a u posljednje vrijeme i nebulozama, Dodik je sam sebe obesmislio pa je postalo nebitno slušati ga.
Predosjećajući skori politički kraj poželio je „herojski pasti“. Opet se prevario. Neće ostati upamćen kao neko ko je prkosio velikim i moćnim već kao neko ko je vlastiti narod učinio malim i nemoćnim.
Za sve nas je dobro što se Dodik istinski trudi da ubrza dan vlastitog kraha. Ubijeđen sam, međutim, da Dodika neće naslijediti ekipa sa jasnom vizijom kako se ispravno i odgovorno vodi narod i RS i kako se zajednički živi u jednoj državi. A takve vođe očajnički nedostaju svakom narodu u BiH.
Čini se da je srpski predsednik Aleksandar Vučić zauzeo umereniji stav i ne reaguje na Dodikove ispade prema novom visokom predstavniku Kristijanu Šmitu. Šta mislite zbog čega?
Dok Dodik iracionalno radi sve suprotno od onog što želi Evropska unija i SAD, Vučić je prinuđen da im se ne zamjera pa pred Zapadom ponizno glumi poslušnika kako bi u Srbiji nastavio tragikomično glumiti Boga. Vučić zna da je Dodikova crvena linija pominjanje otcjepljenja i paljenje mostova sa Sarajevom vraćanjem nekih nadležnosti. Zna se da RS postoji samo pod uslovom da ne izlazi iz okvira BiH pa se poklopilo da je i za Srbiju i za Vučića dobro ne pratiti Dodika na njegovom samoubilačkom putu.
Zanimljivo je sve ovo pratiti. Dok je Vučić bio radikalan i nacionalno snažno ostrašćen, Dodik je bio neostrašćen, umjeren i univerzalan. Sad Vučić pokušava da glumi nekadašnjeg Dodika, a ovaj pokušava da premaši nekadašnjeg Vučića.
U novo doba kod Srba uvijek neko mora igrati ulogu svemoćnog čudaka i psihopate koji zaluđuje mase. Kad se te uloge ukinu kao nezdrave i štetne, a mase malo izliječe doći će bolji dani za Srbe i Srbiju, kao i za BiH.
U poslednje vreme videli smo radikalizovanje retorike Zagreba prema BiH i to najviše od predsednika Milanovića. Koliko je iskren hrvatski predsednik koji je u svom govoru u petak veče povodom 30. godišnjice proglašenja nezavisnosti Hrvatske kazao da „svojim susedima nećemo diktirati kako će živeti, nećemo određivati kada će slaviti, a kada tugovati“?
Važno je razdvojiti odnose predsjednika dviju država koji su loši od međuljudskih i kulturnih odnosa koji su dobri. Mislim da je Milanović iskren, često i brutalno, a najbolji dokaz je njegova verbalna nespretnost koja uglavnom ide na njegovu štetu.
Srž problema je što Milanović hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, smatra uzurpatorom jer ne predstavlja ogromnu većinu Hrvata u BiH. Ta ga većina uistinu javno osporava i to Milanović dobro zna i ne prestaje ponavljati.
Uz to, Komšić je oličenje onoga što je izvor nesreće i neperspektivnosti u BiH. To je neprestana bolesna želja da se onaj drugi, s kojim se dijeli hljeb i sudbina, prevari. U našim glavama još je snažna ideja da je važnije brata prevariti nego se s njim bratski dogovoriti.
Bošnjaci su izabrali Komšića da bi javno prevarili Hrvate. Sve je, doduše, urađeno legalno i po propisima i to nije sporno. Sporno je što stotine hiljada ljudi ne shvataju da se to ne radi i što to zemlju vraća u prošlost i sukobe.
Hrvatsko lobiranje u svijetu o ugroženosti Hrvata u susjedstvu zbog izbora Komšića stvara u Sarajevu snažnu medijsku osudu, praćenu neprijateljskim kritikama Hrvatske. U takvom ambijentu mase se lako i jeftino pale. Upravo tako medijski pripremljen teren u javnom prostoru Komšiću omogućava da u sukobu s Milanovićem uspješno glumi velikog patriotu što mu donosi popularnost i nove glasove.
Uz širenje jaza među narodima. Neće biti sreće kod nas dok se na svađama i mržnji zarađuju sigurni glasovi na izborima. Valjda će doći dan kad će mase kažnjavati političare zbog širenja straha i mržnje, a ne nagrađivati ih kao u posljednje tri decenije.
Mandat snagama EUFOR ističe u novembru i za njegovo produženje potrebna je rezolucija Saveta bezbednosti UN. Verujete li da će njihov angažman biti produžen s obzirom na pretpostavku da bi Rusija kao stalna članica mogla blokirati tu odluku?
Teško je to kazati jer to ne zavisi od nas već od dogovora velikih, daleko od naših očiju. Kako stvari stoje očekuje se da Rusija sigurno blokira ovu odluku. A ako se mandat Eufora ipak produži bez protivljenja Rusije, biće to znak da su pregovori bili uspješni.
Rusija u BiH nema nekih velikih interesa osim da svojom opozicijom svemu do čega drži Zapad učvrsti vlastiti položaj prilikom pregovora o drugim pitanjima. To ne zavisi od nas ali to ipak osjetimo na svojoj koži jer rusko-američko rivalstvo kod nas samo dodatno produbljuje podjele koje ljude ne dijele ideološki već nacionalno.
(danas.rs)
