Uoči predstavljanja rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, sve su veći pritisci na srpski narod, Republiku Srpsku i Srbiju. Porodice srpskih žrtava pitaju da li će njihova braća, sestre, očevi i majke ikada dobiti jednak tretman ili je za kolektivni Zapad žrtva samo bošnjačka?
Podsjećaju da je u okolini Srebrenice tokom rata ubijeno 3.500 Srba, uništeno i popaljeno više od 80 sela.
Da li ima pravde – pita i Brano Vučetić kojem su muslimani iz Srebrenice ubili svu porodicu.
Selo Bjelovac je 14. decembra 1992. godine do temelja zapaljeno i uništeno. Muslimani iz Srebrenice upali su s namjerom da srpski narod potpuno unište. Ubili su 109 mještana ovog sela, među kojima i porodicu Brane Vučetića – majku, oca i maloljetnog brata.
– Sve troje su ubili na pragu moje kuće i to su učinile komšije muslimani. Oni su morali da pređu kilometre da dođu u moje selo i da ubiju brata koji je imao 17 godina i nije bio legitimna vojna meta. Moj otac je samo čuvao mene, brata, svoju kuću i svoje ognjište, nije otišao u Srebrenicu da ubija, niti je ikoga ubio – kaže Vučetić.
Brano je tada imao devet godina. Gledao je muslimanske vojnike kako pred njegovim očima oštri nož i prijeti da će prvo zaklati djecu, pa ostale.
U kući, gdje se sa ostalim civilima krio, zločinci su ubacili bombu kašikaru. Tada su ga sa 30 gelera u tijelu, ostavili u životu, ali i sproveli u muslimanski srebrenički logor.
– Јedna od bombi je pala u našu prostoriju, između mene i Mire i zadobili smo ranjavanje, ja sam dobio 20 gelera i dva gelera u mozgu – priča Brano.
U logoru su ga fizički maltretirali pripadnici 28. divizije takozvane Armije BiH. Razmijenjen je nakon dva mjeseca.
– Razmijenjen sam nakon 56 dana, Božijom voljom. Na razmjeni nije imao ko da me čeka, jer su mi ubijeni svi članovi porodice – priča Brano.
Branu danas više od gelera boli to što nema pravde, jer su srpske žrtve u očima dijela međunarodne zajednice žrtve drugog reda, a u rezoluciji koja se priprema o Srebrenici, biće tretirane samo bošnjačke žrtve.
– Nažalost, pravde nema, vrlo dobro znamo da se propaganda vodi protiv srpskog naroda. Mi samo želimo istinu, a ova rezulucija će samo da poremeti međuljudske odnose, pogotovo u Bratuncu i Srebrenici, tako da ne vidim ništa dobro u tome – kaže Brano.
Danas Brano živi u Srebrenici i sa zebnjom čeka da čuje da li će oni koji su mu sve pobili rezolucijom o Srebrenici biti amnestirani. Pita gdje su srpske žrtve – 3.500 ubijenih u okolini Srebrenice, 80 spaljenih sela i više od 5.000 uništenih kuća. Za ova i ostala masovna ubistva srpskih civila u srednjem Podrinju, odvođenje i mučenje djece u logorima niko nije odgovarao, a počinioci s bili poznati i haškim i istražiocima Suda BiH. Da li će neko napisati rezoluciju o tome?
