Iako neki žive stotinama, pa i hiljadama kilometara daleko od Banjaluke čiju su slavu pronijeli sa Borcem kao što se kaže u pjesmi Duška Trifunovića, bivši asovi ovog kluba nisu ostali nijemi na ono što je aktuelno u Gospodskoj ulici, tačnije Srpskoj, koja se ukršta sa glavnom promenadom krajiške ljepotice.
Nisu mogli ni da ne čuju kako je neko drsko bacio oko na Borčevu imovinu od čijeg izdavanja već 30 i kusur godina rukometni velikan servisira dobar dio troškova. U posljednje vrijeme novac od izdvanja atraktivnog lokala u centru Banjaluke usmjeren je na troškove omladinske škole, koja je poslije perioda vakuuma počela ponovo da izbacuje talente kao na traci.
Taj neko pokušao je da po matrici doba u kome živimo i radimo „Udari na slabijeg, nema ko da ga brani“ sebi prigrabi poslovni prostor koji je od 1987. godine u vlasništvu Rukometnog kluba Borac m:tel u čijoj arhivi postoje svi dokumenti koji to potkrepljuju. Osim toga, na žalost tog nekoga, iza Borca i danas kao i za sto godina ima ko da stane. Legende. Imena koja su poznata i priznata širom svijeta, a koja su sa navjericom čitali šta se dešava i pitali ko je bio toliko drzak da direktno, bez uvijanja i okolišanja napadne na aktuelnog šampiona BiH, a bivšeg Evrope iz 1976. i osvajača Kupa IHF 1991. godine. Oni koji žive u Banjaluci ili često dolaze u grad koji je svojevrstan album njihovih najljepših uspomena nažalost nisu ni iznenađeni sramotnim pokušajem pojedinca ili grupe moćnika da otuđe imovinu velikana. Drugi, pak, koji decenijama žive daleko od Vrbasa i „Borika“ priznaju da su mislili da je to samo neslana šala. Jer, u sistemu u kome žive nikome ne pada na pamet da se igra Barselonom, Kilom, Monpeljeom ili nekim trećim…
Gotovo u dahu su za SNM pričali da ne vjeruju šta se dešava, a posebno oštar bio je Miro Bijelić, član čuvene generacije koja je 11. aprila 1976. godine u „Boriku“ učinila šta je učinila. Bila je to i Mirina posljednja utakmica u dresu voljenog kluba, u kome je kasnije dugo godina bio „alfa i omega“. Upravo je on kupio „sporni“ prostor.
– To je Borčev prostor i tačka! Da sam sada u Upravi kluba izveo bih navijače na ulicu. Petar Atlagić i ja smo to kupili i znam kako se sve odvijalo. Opština nam je dala pare. Čak sam ušao u verbalni sukob sa igračima, posebno Nebojšom Popovićem zašto kupujem nešto što će neko pokušati da otme. Nažalost, sada se ispostavilo da je bio u pravu… Niko ne može da kaže da to nije Borčevo, kako je došlo do ovoga stvarno nemam pojma… Da bude jasno, svojevremeno je Boro Došen koji je bio član Nadzornog organ banke rekao da je to njihovo. Posvađali smo se, a on je poslije deset dana došao i rekao: „Miro, u pravu si, to je Borčevo“. I ne samo to, Borac ima 24 kvadrata ulaza u dvorište. Kakve se sad mućke rade ne znam, trebalo bi ispitati kako je taj kupac došao do novca – tvrdi Bijelić.
Podrška stiže i iz Njemačke u kojoj godinama živi član generacije iz 1991. godine Goran Stupar.
– Dokle više? To je prvo što mi je palo na pamet kada sam čuo za ovaj slučaj. Znam koliko se ljudi u klubu bore da ga sačuvaju i uspijevaju u tome, ali ime Borca nekima očigledno nije sveto. Umjesto da priskoče i pomognu, oni se drznu da pokušaju oteti ono malo što je ostalo. Znam da je rukovodstvo prije nekoliko godina založilo prostor kako bi dobilo kredit koji je spasio klub. I sada postavljam pitanj: Koja banka bi dala kredit ako nemate papire da je hipoteka u vašem vlasništvu? Mislim da je to dovoljno da se riješi ovaj slučaj – podvukao je Stupar.
Još jedna legenda Abas Arslanagić pomalo sa sjetom u glasu kaže da se ovako nešto ne bi smjelo i moglo desiti kada je njegova generacija vladala planetom. U trenutku našeg poziva upravo je sjedio u Bijelićevom društvu i razgovarao o ovoj temi.
– Ovako nešto nije moglo da se desi u naše vrijeme. Sada neki očigledno misle da je Borac nemoćan, da nije toliko jak… Bilo je poslije rata otimačine koliko hoćeš, a evo neki mile da mogu i danas. Borac je jedan od rijetkih klubova u kojem djeca ne plaćaju članarinu, a te troškove pokriva izdavanjem ovog lokala. Vjerujem da postoji pravna država, da će neko vidjeti sve te papire i zaustaviti ovaj kvaran pokušaj – rekao je popularni Ako.
I jedan od posljednjih asova svjetskog formata koji je ponikao u Velikanu iz Gospodske Nebojša Golić slaže se sa svojim prethodnicima iako priznaje da nije dovoljno upućen u aktuelnu problematiku.
– Od kada sam se počeo baviti rukometom znam da je to Borčev prostor. Nije mi jasno kako se to sada promijenilo, jer ako pogledamo unazad čak ne gledajući ni papire, kako je moguće da ga niko nije ranije prisvajao i izdavao pod kiriju? Nešto ne vjerujem da bi bilo ko tako olako sve ove godine prepustio ovako atraktivnu lokaciju Borcu da on prihoduje novac od izdavanja – rekao je Golić.
Dakle, dokumentacija je čista, pravni zastupnici kluba rekli su svoje, legende takođe, a navijači čekaju… Pametnom dosta!
