U Turskoj se u penziju ide sa 52 godine, u Norveškoj se radi do 67

0
281

Povećanje starosne granice za odlazak u penziju nije aktuelno samo u Francuskoj, nego će standardna obavezna starosna granica za kraj radnog odnosa biti veća i u većini zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Definicije zakonske starosne granice za penzionisanje razlikuju se od zemlje do zemlje.

Starosne granice za penzionisanje kreću se od za žene u Turskoj 49 godina, a muškarce 52 godine do 67 godina u Norveškoj i na Islandu.

Francuzi i dalje protestuju zbog povećanja granice za odlazak u penziju. Ova zemlja se suočava sa velikim protestima i štrajkovima zbog vladine penzione reforme kojom se zakonska starosna granica za penzionisanje podiže sa 62 na 64 godine do 2030. godine.

Plan da se Francuzi natjeraju da rade duže, odnosno da se zahtijevaju 43 godine rada da bi sa 64 godine zaradili punu penziju, u suprotnom bi radnici morali da čekaju dok ne napune 67 godina.

Ovo pravilo treba da stupi na snagu do 2027, dok će se zakonska starosna granica za penzionisanje povećavati za tri mjeseca svake godine, počevši od septembra, da bi na kraju dostigla 64 godine do kraja decenije.

Iz Vlade kažu da je reforma potrebna kako bi francuski penzioni sistem bio finansijski održiv jer stanovništvo nacije stari. Ali, opozicija i sindikati pozivaju na druge opcije, kao što je da kompanije i bogati plaćaju više za finansiranje penzionog sistema. Sporni plan je iznuđen u parlamentu bez glasanja, a prošao je i Ustavni savjet, što je posljednji korak prije nego što zakon stupi na snagu.

U svakoj zemlji postoje različite prakse u zavisnosti od vrste penzije, prema skupu podataka OECD-a i izvještaja.

Najnoviji dostupni podaci koji analiziraju trenutnu i buduću starosnu granicu za penzionisanje za one koji su ušli na tržište rada sa 22 godine su iz dva izvještaja u kojima se koriste podaci iz 2020.

U nekim slučajevima, u izvještaju se ne navode polovi u svakoj zemlji, što znači da bi starosna granica za odlazak u penziju za muškarce i žene mogla biti ista u tim mjestima.

Trenutna starosna granica za odlazak u penziju uključuje dvije vrste: prijevremenu i standardnu. Za muškarce, starosna granica za prijevremeno penzionisanje varira od 59 godina u Litvaniji do 63,7 godina u Njemačkoj, prema izvještaju OECDa. Za žene se kreće od 58 godina u Litvaniji do 63,7 godina u Njemačkoj.

U Francuskoj, trenutna starosna granica za prijevremeno penzionisanje iznosi 62 godine i za muškarce i za žene. Zapravo, 62 godine je starosna granica za prijevremeno penzionisanje u skoro polovini zemalja u Evropi, uključujući Švedsku, Portugal, Norvešku, Italiju, Grčku i Austriju.

Stvarne starosne granice za odlazak u penziju su raznovrsnije u poređenju sa starosnim granicama za rano penzionisanje i blisko odražavaju starosnu granicu za obavezno penzionisanje. Za muškarce je to od 52 godine u Turskoj do 67 godina u Norveškoj i na Islandu.

Za žene je to 49 godina u Turskoj, dok Norveška i Island imaju najvišu starosnu granicu za penzionisanje od 67 godina.

Prosjek u EU iznosi 64,3 godine za muškarce i 63,5 godina za žene.

U Francuskoj je trenutna starosna granica za penzionisanje 64,5 godina i za muškarce i za žene, prema skupu podataka OECDa.

To znači da Francuska ima nešto višu starosnu granicu za penzionisanje od prosjeka EU. I dalje je niža nego u nekim drugim članicama bloka, poput Njemačke, gdje ova cifra iznosi 65,7 godina i za muškarce i za žene.

Ne računajući Tursku, minimalna trenutna starosna granica za penzionisanje širom Evrope je 62 godine za muškarce i 60 godina za žene.

Od zemalja članica EU, Grčka, Italija, Luksemburg i Slovenija imaju najnižu trenutnu starosnu granicu za penzionisanje, odnosno 62 godine i za muškarce i za žene.

Očekivane godine u penziji su očekivani životni vijek mjeren u dobi efektivnog izlaska sa tržišta rada, a ovaj broj se tokom vremena značajno povećavao.

Godine 1970. muškarci u zemljama OECDa imali su u prosjeku 12,0 godina nakon izlaska sa tržišta rada, dok su već do 2020. godine mogli da očekuju da će u penziji provesti 19,5 godina.

Očekivani životni vijek žena na izlasku sa tržišta rada bio je značajno duži otpočetka, u prosjeku 16,0 godina u OECDu 1970. To je poraslo na 23,8 godina do 2020, dok je jaz između muškaraca i žena takođe blago rastao.

Razlika između žena i muškaraca u očekivanim godinama penzionisanja varira od dvije godine u Irskoj do 7,5 godina na Kipru.

Do 2020. godine žene u Evropi obično mogu očekivati da će živjeti 4,3 godine više od muškaraca nakon što napuste tržište rada.

Dok je prosjek u EU 4,6 godina, u Francuskoj rodna razlika ide u korist žena za ukupno 3,6 godina.

Zanimljivo je da očekivani životni vijek u penziji za oba pola jako varira širom Evrope. Za muškarce se kreće od 14 godina u Letoniji do 24 godine u Luksemburgu.

Za žene varira od 18,9 godina u Letoniji do 28,4 godine u Grčkoj. Od žena se očekuje da provedu 26 ili više godina dok su u penziji u Belgiji, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Luksemburgu i Španiji.

Francuska je zabilježila veoma visoke očekivane godine u penziji, zauzimajući drugo mjesto kod muškaraca sa 23,5 godine, i treće kod žena sa 27,1 godinom širom kontinenta.

OECD procjenjuje da će se normalna starosna granica za penzionisanje povećati za oko dvije godine u prosjeku do sredine šezdesetih godina ovog vijeka u zemljama koje obuhvata.

Predviđa se da će Danska imati najvišu starosnu granicu za penzionisanje, i to 74 godine, kako za muškarce, tako i za žene. U mnogim zemljama buduća stvarna starosna granica za odlazak u penziju može biti oko 65 ili 66 godina.

U EU se očekuje da starosna granica za odlazak u penziju bude 66,1 godina za muškarce i 65,9 godina za žene do 2060. U Francuskoj se predviđa da će starosna granica za odlazak u penziju dostići 66 godina i za muškarce i za žene u istom periodu.

(Euronews)

Ostavite komentar