Rezultati lokalnih izbora održanih prošle nedjelje u Sjevernoj Makedoniji potvrdili su ono što su svi već očekivali prije održavanja istih – da će vladajući Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) pretrpjeti težak poraz u poređenju s njegovim rezultatima sa lokalnih izbora iz 2017. godina.
Tada, nošeni talasom pobjede i promjena na parlamentarnim izborima 2016. godine, kada su građani iscrpljeni od jedanaestogodošnje kriminalne vladavine desno-centrističke VMRO-DPMNE, masovno glasali za SDSM, tako da su oni pobijedili u svim makedonskim opštinama, osim u dvije, u koje je načalnik došao iz tada već opozicione VMRO-DPMNE. Nakon prvog kruga ovih lokalnih izbora, VMRO-DPMNE već je osvojio 21 načelničko mjesto, a SDSM samo devet.
Šta može donijeti drugi krug izbora
Želeći da ublaži nedjeljni poraz, koji neki analitičari već nazivaju debaklom u prvom krugu, i predsjednik SDSM i premijer Zoran Zaev je na prvoj postizbornoj pres-konferenciji odmah izjavio da su i oni u partiji bili svjesni da rezultate sa prethodnih lokalnih izbora neće moći da ponove, ali da predstoji i drugi krug, u kome svi kandidati za gradonačalnike iz njegove partije imaju realne šanse da pobijede. Svakako da to nije sporno, ali, čini se, da je način na koji se Zaev nada da će njegovi kandidati pobijediti veoma diskutabilan.
Sada je sva njegova nada, ali i strepnja, uperena prema koalicionim partnerima iz albanskog političkog bloka, prije svega prema Vladinom koalicionom partneru DUI, koja je proizašla kao političko krilo albanske Oslobodilačke nacionalne armije iz konflikta 2001. godine. Ta se očekivanja za podršku prije svega očekuju u drugom krugu izbora za gradonačalnika Skoplja, gdje nezavisna kandidatkinja Danela Arsovska, koju je podržala opoziciona VMRO-DPMNE, ulazi s prednošću od oko 7.000 glasova razlike. Svakako to nije nedostižna razlika za starog, i u trci za novi mandat za gradonačanika, Petreta Šilegova, bude li predsjednik DUI Ali Ahmeti odlučio da podrži kandidata SDSM.
Druga važna izborna bitka koju SDSM ne smije da izgubi vodi se u Kumanovu, koji je tradicionalno socijaldemokratski orijentisan još od početka nezavisnosti države, proglašene 1991. godine. Tamo je trka možda malo lakša za SDSM, s obzirom na to da u drugom krugu nemaju protiv sebe kandidata opozicije, već je tu ulogu preuzeo na sebe aktuelni gradonačalnik Kumanova Maksim Dimitrievski, koji je kao kandidat SDSM pobijedio na lokalnim izborima 2018. godine, ali se ove godine “odmetnuo”, tj. napustio partiju, jer se nije slagao s popustljivom Vladinom politikom SDSM u odnosu na pregovore za dobrosusjedstvo sa Bugarskom. Na ovim izborima Dimitrievski ulazi kao vodeći, ispred drugoplasiranog kandidata iz SDSM, i nije isključeno da iz prkosa prema vladajućem SDSM, opozicioni VMRO-DPMNE podrži njega.
Može li pasti Vlada
Jasno je da albanska DUI ima glasačko tijelo koje može presudno da utiče na pobjednika u dominantno makedonskim sredinama kao što su Skoplje i Kumanovo, a gdje Albanci žive u velikom broju. Međutim, pitanje je cijene koju će morati za to da plati SDSM. Prvo je da li i kako će uzvratiti partija Zaeva u Tetovu, koji je dominantno albanski grad i u kome u drugom krugu ulaze dvije albanske partije – vladajuća DUI i njihov najžešći politički protivnik kod Albanaca, partija BESA. Iako žestoki protivnici DUI-ju, i BESA je partner Vlade Zaeva na republičkom nivou, tako da je pitanje za koga će se odlučiti SDSM da podrži u drugom krugu.
Prognoze su za koga god se odlučili, to će imati refleksije i na Vladine odnose i moguće napuštanje Vlade jedne od albanskih partija, što bi automatski vodilo do pada Vlade i moguće nove izbore ili stvaranja nove parlamentarne većine u kojoj bi SDSM otišao u opoziciju. Nalazeći se u procjepu izbora, Zaev će pokušati da balansira, tako što je već na postizbornoj pres-konferenciji najavio i mogućnost da ukoliko se ne dogovori s albanskim partnerima za Tetovo, da će ostaviti mogućnost da svaki njihov glasač sam odluči koga će podržati u drugom krugu u Tetovu.
Ovakva neutralna pozicija sigurno će uticati da se slično postave i albanske partije u već spomenutim Skoplju i Kumanovu, što bi značilo vjerovatan poraz kandidata SDSM za gradonačalnike. Jer u Skoplju i nezavisna kandidatkinja za gradonačalnika, koju podržava VMRO-DPMNE, se nada dijelu albanskih glasova, budući da i treća albanska partija, koja je opoziciona, Alijansa na Albancite i alternativa, na lokalnim izborima nastupa uz uzajamnu podšku sa VMRO-DPMNE u gradovima u kojima nemaju svoje kandidate u drugom krugu. To bi značilo da če glasači VMRO-DPMNE u Gostivaru glasati za kandidata Alijanse, dok njihovi glasači za kandidate VMRO-DPMNE u Skoplju i ostalim opštinama u državi.
Uz to, uzme li se u obzir da u drugom krugu tradicionalno izlazi manji broj glasača nego u prvom, pri čemu su opoziciono raspoloženi glasači, željni promjena, uvijek motivisaniji da izađu na birališta, to je još jedna cigla u zidu koja vodi ka definitivnom porazu SDSM na ovim lokalnim izborima, s jasnom tendencijom da je promjena na republičkom nivou sve izvjesnija na sljedećim parlamentarnim izborima.
(Ne)uspjeh koncepta “jedno opštestvo za sve”?
Šta je dovelo ili će dovesti do ovog poraza SDSM i njegovog lidera Zorana Zaeva? Utisak je da je razlog za ovakav slab rezultat vladajuće partije ono što njen predsjednik Zaev tvrdi da je najveća prednost stranke koju vodi i politike koju sprovodi. A, to je, kako kaže Zaev, koalicioni potencijal njegove partije da može sarađivati s ostalim partijama, prije svega misleći na albanske partije. Previše oslanjajući se na glasove Albanaca, Zaev je u ovih četiri godine vladavine potpuno zapostavio makedonsko glasačko tijelo, osim partijske vojnike, čija se lojalnost na izborima kupuje ne ideološkom profilisanošću, već uhljebljenjem u javnim i državnim insititucijama.
Zaev je potpuno odbacio od sebe, prije svega, one neutralne, partijski neopredijeljene makedonske glasače, koji tradicionalno glasaju svojom glavom i ličinim ubjeđenjem. Taj dio glasačke populacije je onaj koji određuje pobjednika – oni su donijeli pobjedu Zaevu na prošlim parlamentarnim i lokalnim izborima i oni su ti koji su razočarani njegovom politikom odlučili u nedjelju da ostanu kod kuće ili da glasaju za opozicione partije.
U želji da se Zaev što više približi (etnički) tuđim glasačima, on gubi svoje. Zastupa koncept vođenja politike “jedno opštestvo za sve”, u kome promoviše koncept građanskog društva, a koji se uvijek završava samo pravljenjem odstupaka za nacionalna pitanja kod Albanaca, koja prevazilaze sve međunarodne norme, standarde i konvencije o pravima manjina. Na kraju, takva je politika dovela do stanja u državi da se većinski makedonski narod sve više osjeća zapostavljenim u sopstvenoj državi, i da se ne pronalazi u takvom konceptu jedno opštestvo za sve.
Dijabolična politika Zaeva
Takođe, problem Zaeva i SDSM je što vode nekonzistentnu, dijaboličnu, politiku u pregovorima sa Bugarskom, koja je u šest mjeseci dva uzastopna puta stavila veto za početak pregovora Sjeverne Makedonije sa EU. U periodu dok pregovori s Vladom u Sofiji za dobrosusjedstvo traju, na čuđenje makedonske javnosti, Zaev obećava sve i svašta da će prihvatiti od zahtjeva Sofije – od toga da će od spomenika poginulim partizanima, na kojima piše da su ubijeni od “bugarskog fašističkog okupatora”, biti izbrisan pridjev “bugarski”, zatim prihvata zahtjev iz Sofije da bugarska vojska u Drugom svjetskom ratu nije bila okupator Makedonije, već samo administrator, do toga da je komunistička Jugoslavija bila krivac što su se makedonski i bugarski narod udaljili, iako su, prema Zaevu, korijeni Makedonaca bugarski. Međutim, bugarska vlada, u odsustvu povjerenja da će on i ispuniti data obećanja, posezala je za veto. Jednostavno, ne vjeruju mu na lako izrečenim obećanjima.
Nakon što uslijedi veto, Zaev zaigra na antifašističku kartu, vrati narativ o Bugarima kao okupatorima, i kao prkos Sofiji, radikalizuje svoje izjave prema Bugarskoj i približi se Beogradu. Tako, sedam dana prije lokalnih izbora, 11. oktobra, koji se u Makedoniji obilježava kao Dan ustanka protiv fašističkog okupatora, on prima predsjednika Saveza udruženja boraca iz Narodno-oslobodilačkog rata (SUBNOR) Republike Srbije, Vidosava Kovačevića, koji mu uručuje plaketu za njegov doprinos u afirmaciji i njegovanju vrijednosti i tradicija antifašističke borbe. Kad god želi da uputi poruku Sofiji, on se obrati preko beogradskih medija. Ničim izazvan, prije nekoliko mjeseci, preko beogradskog dnevnog lista Kurir, saopštio je široj javnosti da je svoj prvi milion dolara u životu zaradio prodajući paprike, paradajz i lubenice u Gornjem Milanovcu i da je u tom gradu upoznao svoju prvu ljubav. Sve to u kontekstu da ne može on biti protiv Srbije i da je za njega srpski narod najbliži bratski narod.
Svakako da ovakve izjave ne mogu proći ispod radara Sofije, koja svoju politiku prema Makedoniji tradicionalno gradi, ranije na antijugoslovenstvu, a od osamostaljenja na antisrpstvu. I tako do novog ciklusa pregovora o dobrosusjedstvu sa Bugarskom, kada, kako bi odobrovoljio Sofiju da ne posegne za vetom, ponovo će se Zaev vratiti na prethodni narativ koji je milozvučan za bugarske uši.
Uloga stranog faktora
Ovakva nekonzistentnost Zaeva u odnosu na istorijska pitanja sa Bugarskom je razlog sve većeg neslaganja i unutar njegove partije. Prvi i počasni predsjednik partije, ujedno i raniji premijer i predsjednik države, Branko Crvenkovski, je zamrznuo svoje članstvo u partiji, koju je i on formirao, baš zbog takve popustljivosti Zaeva prema Bugarskoj. I spomenuti nezavisni kandidat za gradonačalnika Kumanova Maksim Dimitrievski je napustio SDSM upravo neslagajući se što Zaev napušta pozicije antifašizma, koje njegova partija, kao nasljednik Saveza komunista Makedonije, baštini još od narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu.
Utisak je da je i sam Zaev svjestan svoje nedosljednosti u politici i da često koristi bezočne laži samo da bi ostvario cilj. Međutim, mnogo i ne mari zbog toga, jer koliko god bili važni izbori i glasanje građana, ipak se konačne odluke u Makedoniji ko će vladati državom donose izvan glasačkih birališta, u zapadnim ambasadama. Za razliku od glasača, koji su jasno dali do znanja na ovim izborima da je za njih Zaev potrošeni političar, a SDSM-u je vrijeme da malo ode u opoziciju, za zapadne ambasadore on je još uvijek političar kome vjeruju i koji može da isporuči tražene rezultate.
Opozicioni lider Kristijan Mickovski, koji predvodi VMRO-DPMNE, uprkos neslaganju većine njegovih partijskih članova, već je počeo proces transformacije svoje partije od tvrdo nacionalne, u evroatlantističke i blago građanski orijentisane. Svjestan je da je to cijena da bi partija bila prihvaćena od zapadnog faktora, a samim tim i da bi mogla da se nada da će moći da formira vladu. Jer sama pobjeda na sljedećim parlamentarnim izborima nije garancija da ponovo neće završiti u opoziciji kako im se desilo 2017. godine. Stoga, potvrda uspjeha VMRO-DPMNE u drugom krugu lokalnih izbora za dvije nedjelje može, a i ne mora da znači ništa u pogledu da li će doći do promjene vlasti u Makedoniji.
(Nezavisne)
