Tomislav Vukomanović, velika nada banjalučkog boksa, osvajač brojnih medalja, nastavlja angažman u profesionalnom boksu.
Naime, o Vukomanoviću, koji trenira u kik boks klubu “Sveti Georgije”, a koji je inače prvak BiH u kik-boksu, vicešampion u boksu i čija životna priča nikog ne ostavlja ravnodušnim portal Banjaluka.net je ranije pisao. Sada nam je njegov trener Duško Zorić otkrio planove za naredni period kada je u pitanju profesionalni put ovog mladića.
BORAC U ŽIVOTU, ŠAMPION U BORBI: Od štićenika Doma za nezbrinutu djecu do državnog prvaka
Tomislav je nedavno dobio licencu Srpske bokserske profesionalne federacije kao profesionalni bokser. Kakvi su planovi za naredni period?
ZORIĆ: Upravo tako. Tomislav je dobio licencu od Srpske federacije profesionalnog boksa na čijem je čelu gospodin Luka Popović koji će biti i stručni konsultant našeg tima u budućem razvoju i profesionalnoj karijeri Tomislava. Tomislav je već imao jedan profesionalni meč koji je završio u svoju korist prekidom u drugoj rundi. Gospodin Luka Popović nam je već zakazao sledeći meč polovinom juna ove godine, a ako sve prođe kako treba odmah zatim i početkom septembra.
Koliko je zahtjevno baviti se ovim sportom i koliko je bitna podrška institucija kada je u pitanju finansijski momenat prvenstveno?
ZORIĆ: Izuzetno je zahtjevno i neizvjesno. Tomo se nedavno definitivno povukao iz amaterskog kik boksa i amaterskog boksa gdje je ostvario izuzetne rezultate i postao prepoznatljiv po njima. Ostaviti amatersku karijeru u kojoj si bio među najboljima, a da uđeš u neizvjesnu profesionalnu je veliki izazov i još veći rizik. Međutim, mi smo odlučni da pronađemo naše mjesto u profesionalnom svijetu boksa. Što se tiče finansija one su presudan faktor u svakom sportu, pa tako i u našem i iskreno se nadamo da će institucije, pa i drugi prepoznati Tomine vrijednosti i možda stati kao podrška iza njega i njegovog tima.
Šta mladi sportisti koji vjeruju u sebe mogu da urade kako njihov talenat ne bi ostao neiskorišten?
ZORIĆ: San svakog mladog sportiste, amaterskog sportiste jeste profesionalno bavljenje sportom i to su dvije različite priče poput noći i dana. Sportista iz amaterskog sporta nosi disciplinu, spremnost na rad i odricanje sa jakom željom da uspije u profesionalnom smislu. Kada stupi u profesionalne vode mora da vodi računa o svakom svom sljedećem koraku. Zato želimo Tomislava da ogradimo sa sposobnim ljudima koji će mu omogućiti mir u njegovom predanom sportskom radu.
Uskoro bi trebalo da se ozvaniči i saradnja sa Sašom Kondićem. Kako je došlo do saradnje i koliko Tomislavu znači ovaj vid podrške?
ZORIĆ: Saša Kondić je skoro 10 godina prijatelj našeg kik boks kluba, ali i bokserskog. Pored toga što je prijatelj on je i na funkcijama u oba kluba. Nebrojano puta se istakao u presudnim trenucima za naše borce pa i sami klub svojom sposobnošću i pomoći. Ostvario nam je značajne kontakte u inostranstvu povezavši nas sa jako bitnim čovjekom koji je takođe bespoštedno uz nas i jedan od tvoraca naše priče, a to je Saša Lukić. Saša Kondić je prije svega čovjek humanog srca koji je bezrezervno podržavao svaku našu humanitarnu akciju od kojih su najznačajnije četiri profesionalne borilačke revije od kojih je profit odlazio isključivo humanitarnim organizacijama ili pojedincima, a to su Dom Rada Vranješević, udruženje oboljelih žena od raka dojke “Iskra”, udruženje za borbu protiv autizma “Djeca svetlosti”, te za desetočlanu porodicu Savanović. Pored svega pomenutog konstantno ima onih situacija za koje se ne zna i medijski nisu propraćene, i koje su jako bitne, a Kondić učestvuje u rješavanju istih.
(Aldijana Mirković)
