Jedino što je očigledno poslije prvog susreta bivšeg predsjednika i aktuelne potpredsjednice SAD je da jedna debata neće biti dovoljna, ako je cilj bio da se pridobiju neodlučni birači.
Pristalice kandidata su uživale i obje strane će, sasvim sigurno, proglasiti pobjedu. Oni koji su gledali debatu u nadi da će im pomoći da se opredijele za koga da glasaju (ili ko je bolji izbor za nas koji nemamo pravo glasa) ostaju zbunjeni. Poslije 90 minuta rasprave nisu čuli ništa novo, ali ne mogu reći baš da su izgubili vrijeme. Ako nisu govorili riječima, kandidati su mnogo toga pokazali neverbalno.
Prvi poen u debati dobila je Kamala Haris koja je odmah po dolasku na binu prišla zatečenom Trampu, pružila mu ruku i predstavila se riječima “ja sam Kamala Haris”. Tim potezom je poručila svojim i neopredijeljenim biračima da ona tog čovjeka ne poznaje, da ga nikada nije srela što znači da oni pripadaju različitim svijetovima koji imaju malo toga zajedničkog.
Toga se držala tokom cijele debate, obraćajući se često Trampu direktno, tijelom okrenutom ka njemu i tražeći njegov pogled kao što bi to radio tužilac koji je ubijeđen u krivicu okrivljenog.
Tramp jedva da je pogledao Harisovu tokom debate. O njoj je govorio u trećem licu, a kada joj se obraćao direktno gledao je u moderatore ili u kameru, nastojeći da pošalje poruku da mu ona nije dostojan protivnik.
U to će teško ubijediti birače jer je Harisova u debati bila odlučna i jasna, nije pokazala nijednu osobinu kojima se Tramp posljednjih nedjelja podsmijevao.
Tramp je bio Tramp, hvalio je sebe i nipodaštavao sve ostale, najviše Džozefa Bajdena koga je pominjao češće nego što je to bilo potrebno dajući tako šlagvort Harisovoj da podsjeti i njega i javnost da je kandidat ona, a ne Bajden, i da “okreće novu stranicu” što će se biračima sigurno dopasti, naročito ako je u pitanju politička kultura.
Kada mu je u jednom trenutku upala u riječ, što su pravila debate nastojala da minimizuju, rekao joj je “ja govorim, da li ti to zvuči poznato” čime joj je “preoteo” čuvenu rečenicu iz njene debate sa potpredsjednikom Pensom prije četiri godine.
Oba kandidata izbjegavala su jasne odgovore na direktna pitanja moderatora, Tramp češće nego Harisova, jer je njemu postavljeno više takvih pitanja. Duže je i govorio, izvještaji poslije debate kažu da je Tramp imao malo manje od 48 minuta, a Harisova nešto ispod 38, mada se činilo da je razlika veća u korist Trampa.
Iako su, bokserskim rječnikom, razmjenjivali jake udarce čini se da nisu ni pokušavali da nokautiraju protivnika, gardovi su ostali visoko, nismo čuli ništa spektakularno, nema istorijskih citata mada će se obje strane truditi da pronađu najjače izjave i promovišu ih po društvenim mrežama.
Moderatori su obavili dosta dobar posao u vrlo komplikovanoj situaciji, nisu se čvrsto držali najavljenih pravila već su dozvolili da se debata razvije kada je to situacija nalagala, ali im nijednog trenutka nije izmakla kontroli, a malo je falilo.
Jedini gaf desio se u prvoj trećini debate kada se ispostavilo da mikrofon Harisove nije bio utišan dok Tramp govori. Ta se greška više nije ponovila iako su u nekim kasnijim momentima kandidati upadali jedno drugom u riječ.
Ni završne riječi, koje su mogli natenane da pripreme, nisu nas izvele iz iskopanih rovova mada se čini da je Kamala Haris imala namjeru da se predstavi biračima kao nova generacija političara, spremna da pomiri Amerikance, da odbrani građanske slobode, čak i da podstakne ekonomiju i preduzetništvo mada je ostalo nejasno kako.
S druge strane Tramp je bio vjeran sebi, uvijek spreman da omalovaži druge i istakne sebe, vješto je izbjegavao odgovore na neka direktna pitanja, sijao je tvrdnje na koje su se fakt-čekeri sladili, ali je sve vrijeme bio svjestan kome se obraća.
Ako vam je Tramp favorit, sve što je radio i govorio na debati će vam se dopasti. Uključujući i spominjanje Viktora Orbana i “Zelinskog” kako je Tramp u dva navrata nazvao ukrajinskog predsjednika. Isto važi i za Kamalu Haris koja je sve vrijeme gledala Trampa odmahujući glavom kao da ne vjeruje šta čovjek priča. Baš kao i njene pristalice ispred ekrana.
Reklo bi se da je Kamala Haris pokazala svima koji su u to sumnjali da je dostojan kandidat, baš kao što je Tramp odbacio teorije da će u poređenju sa osamnaest godina mlađom protiv kandidatkinjom djelovati prestaro ili prevaziđeno.
Mana debate koja se pripremala kao da će biti jedina u kampanji je što su moderatori pokušali da u devedeset minuta ubace pitanja koja ne bi stala ni u tri debate, uključujući tu i ona koja nisu stigli da postave, a planirali su. Zato debata ostaje nedorečena, odnosno najbolje bi bilo da se odmah dogovori nova. Što bude bliže izborima biće žešće, a ostalo je samo osam nedjelja.
