Samo nekoliko rečenica
Promjena vlasti u Americi, odlazak Marfija i potezi Republike Srpske ogolili su decenijsku politiku sarajevske čaršije. Ona je bila oslonjena na nekoliko ambasada i na ulogu OHR-a. Danas se ponašaju kao guske u magli. Njihov diplomatski doseg jedva može da dobaci do Konjica. Konaković je pokazao koliko ne zna, ali to smo odavno znali. Sven Alkalaj,ambasador Federacije BiH (namjerno povlačim ovu kvalifikaciju), i pored svih nastojanja, i pored svih novaca koje je nudio, nije uspio da dobije ulaznicu za inauguraciju predsjednika Trampa, niti je uspio da se približi bilo kome iz njegovog tima. Lagumdžija gubi živce lomeći se u Njujorku da dodje do bilo koga ko ima i najmanji uticaj na novu administraciju.
I sve je nekako spalo na nekoliko evropskih destinacija koje nemaju više nikakav uticaj na geopolitičke procese. Shvatio je to i Željko Komšić. Shvataju to polako i novinari iz Sarajeva, koji sve više svoja pera okreću ka greškama Kristijana Šmita.
Ne lezi vraže. Milorad Dodik godinama upozorava na činjenicu da sami razgradjujete ono u šta se kunete. BiH više nikada neće biti ista. Šmit je demaskiran. O njemu se sve više govori u Evropskoj uniji. U Njemačkoj su postavljena ozbiljna pitanja saveznoj vladi i to od stranke koja je dobila 20 % glasova na izborima.
O svemu će se raspravljati i na neformalnoj sjednici Savjeta bezbjednosti.
A Milorad Dodik je, u medjuvremenu, uspio da našu stranu priče ispriča i američkim medijima. I ta strana se sve glasnije čuje. Njegova vizija boljeg i pravednijeg svijeta , svijeta u kojem se vrednuju tradicionalne vrijednosti i suverenizam, pokazala se kao ispravna. Nju dijele i Tramp i Orban i Putin i Fico i sve više zemalja Evropske unije. O slobodnim zemljama u svijetu je suvišno
Liberalno – zelena agenda je izgubljena. Vouk kultura umire onako brzo kao što se uspostavila kao normalna. Ostali su slobodni strijelci koji pokušavaju da , na krilima stare slave, organizuju proteste u Srbiji, Budimpešti ili Bratislavi. Sva koncentracija tih snaga sada je u Briselu. Nije slučajno što se dešava ovo u Srbiji. To je zadnji trzaj.
Još se batrga i Igor Crnadak. On i njegov šef (kako to gordo zvuči) Draško Stanivuković su se gadno posvadjali. PDP se gotovo cijepa pod pritiskom činjenica koje su neminovne. Ili ste za prava, osnovna prava, Republike Srpske, ili niste. Crnadak nije. Stanivuković još važe. Obojica bi najradije otputovali odavde dok se nešto ne riješi. Ali to ne ide.
Stanivuković je za gotovo pet godina uništio Banjaluku. Nijedna gradska ulica nije bez udarnih rupa, smeća je sve više i brzo se skuplja. Pomislite samo kada ste vidjeli posljednji put one divne ljude koji su kupili papiriće na ulicama i trotoarima sa onim štapovima. Ja nisam već godinama. Ili one kamione što peru ulice. Vodovod je kleknuo, Gradska uprava ima više od hiljadu zaposlenih, grad je na koljenima.
Crnadak je duboko povezan sa Mladenom Ivanićem, a obojica su konektovani na službe iz Londona. Igraju kako oni nalažu. A oni nalažu da siju strah medju ljudima, tako što će govoriti o mogućnostima oružanog sukoba. Toga neće biti.
Na istu kartu igraju i ovi u Sarajevu. Još im je to ostalo. Zastraši, pa vladaj. Zajedno sa USAID-ovim potrčcima, raznim bukama, gerilama, vaskovićima, BN-ovima, srpska(bosna)info i slično.
To se neće dogoditi, niti se planira.
Planira se Dejtonski sporazum. Čist i nevin. Zašto bježite od toga? On je jedini dokument koji štiti sve u ovoj državnoj zajednici. Ako se ovo sad ne dogodi, dogodiće se ponovo za nekoliko godina. A tada ćemo biti u gorim pozicijama. Ako sad povijete glavu i poklonite se sarajevskom narativu, za nekoliko godina nećeti imati ovakvu priliku da vratite stvari na normalno stanje.
Ako sada ne razmislite zašto Dinko Gruhonjić poziva na veliki protest studenata u Nišu baš na prvi mart i ako sad ne razmislite zašto baš 15.marta organizuje veliki protest u Beogradu (baš na dan kada će se u Parlamentu Srbije raspravljati o republici Srpskoj, gdje će Milorad Dodik da govori), kada će te? Nema slučajnosti. Ako se i dogode onda su planirane (američka poslovica). Sve je planirano i sve se vodi nevidljivom rukom , koja gubi svoje moći.
A SDS? On je već umro.
