Protesti ili terorizam: Zašto moramo biti na oprezu?
Masovna ubistva u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, koja je počinio 13-ogodišnji Kosta Kecmanović u maju 2023.godine, pokrenula su jednu temu koja je pomalo zaboravljena. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio da je samo nekoliko dana nakon masakra jedna strana služba tražila da im se dječak isporuči.
On je idealna osnova za njihove poslove. To je jedini razlog njihove tražnje. Svi koji su ga znali, od učenika do profesora, o njemu su tada govorili sve najbolje. Znamo da je igrao jednu video igricu i znamo da je igrica imala poseban dio u kojem su učesnici mogli da komuniciraju. Isto tako, sa igračima su mogli da komuniciraju i oni koji upravljaju igricom. Znamo i da operater SBB nije do danas isporučio detalje o igrici u trenucima u kojima je maloljetni Kosta Kecmanović igrao tu igricu. Ne znamo onda šta je razgovarao sa drugima. Inače, igrica je jako nasilna.
Pad nadstrešnice u Novom Sadu je inicirao proteste studenata širom Srbije. Vođe protesta su nepoznate, ali odbijaju svaki vid komunikacije sa vlastima. Traže „prelaznu vladu“ i u konačnici sklanjanje Vučića iz političkog života. Nemali je broj onih koji poručuju da ga treba i likvidirati. Na protestima se pojavljuju nevjerovatne stvari. Od OVK zastava, zastava NATO i LGBT, preko ratne zastave tzv. Armije BiH. Studenti su oduševljeni „podrškom“ koja stiže iz regiona.
Kada govorimo o podršci onda govorimo o širokom spektru nevladinih organizacija iz Sarajeva, Crne Gore ili Hrvatske i sve do javne podrške Aljbina Kurtija. Sve korisnici USAID-a. Listom. Uz kompletne korisnike istog izvora iz Banjaluke. I jasno vodjenje briselske i londonske ruke. Provejava mišljenje da treba srušiti Vučića kako bi se srušio Milorad Dodik. Mnogi su bili spremni već u noći 15. marta, osluškujući protest u Beogradu. I to je prošlo mirno, a onda je, kako bi se nastavila tenzija, u prvi plan izbila priča o zvučnom topu. Najašili su N1, Nova S, Danas i kompletan Nvo sektor. Treba jahati na priči o nefunkcionisanju države, kojoj je sad dodat i fizički akt nad građanima.
A onda je zapaljen klub u Kočevu. Mladi su nastradali u velikom broju. Nesreća koja je zapanjila region. I tamo su studenti odmah izašli na ulicu, ali je tamo jasno i odmah izašao i državni tužilac na mjesto zločina i preuzeo odgovornost za istragu. Za razliku od Srbije i Novog Sada, gdje su tužioci ostali nijemi.
Nijemi su bili i tužioci u Banjaluci kada je pronadjeno tijelo nesrećno stradalog Davida Dragičevića 2018. godine. Ubistvo ili nesrećan slučaj? To je stvar Tužilaštva. Nekoliko mjeseci su trajali protesti. Građani su tražili odgovore, sa punim pravom. Tužilaštvo je ćutalo. Kao u Srbiji. Nevidljiva ruka je vodila slučaj sve do izbora u kojem je nesrećni otac stradalog mladića javno pozvao da se glasa za Govedaricu, a ne za Željku Cvijanović.
Zašto su Tužilaštva u Srbiji i Banjaluci ćutala? Da li je moguće da su ti tužioci bili vođeni onima koji su vodali godinama po raznim seminarima širom Evrope i svijeta?
Ubistva i nesreće, blokade i protesti. Nekako sve liči na terorizam. Planirani. Simtomatično je da u Kočevu nema albanske djece. Makedonija je multietničko društvo prošarano brojnim nacionalnim i vjerskim različitostima. Kao da je izabrano mjesto gdje žive samo Makedonci. Bez obzira na sve greške onih koji su davali dozvole ili nisu davali dozvole za rad ovog kluba. Tragedija je ogromna.
Ono što treba postaviti kao pitanje je kome sve ovo ide u interes. Albancima sigurno. I u Makedoniji i u Srbiji. Prizrenska liga je zacrtana davno. U obje zemlje je interes Prizrenske lige. U Makedoniji je nemoguće napraviti vlast bez albanskih partija, a albanski jezik je već odavno postao službenim. Kao što je već odavno Skoplje podijeljen grad. U Srbiji nam je već sve jasno.
Možda će zvučati blasfemično, ali slučajnosti se ne dešavaju. Ako se i dogode, onda su planirane (američka poslovica).
U svim nabrojanim slučajevima građani su bili u danu spremni da protestvuju. Nevladin sektor, zajedno sa pojedinim medijima se uključio i davao krila , a algoritmi društvenih mreža su naglo počeli da smanjuju uticaj mišljenja koji pozivaju na razum, istrage ili sumnju u slučajnost.
Šta je poenta?
Zabrinuti smo šta su spremili, osim sudskih procesa, naravno, za Republiku Srpsku. Da li i ovdje treba da očekujemo neku nesreću, masovno ubistvo koje bi počinio neki maloljetnik ili možda iscenirani napad na neku bošnjačku porodicu? Postavljenu bombu u Potočarima ili neku od džamija? Mašta iz Vašingtona u Brisel izbjegle „duboke države“ je ogromna. Londonske službe ne miruju, a neprijatelj je srpski narod ma gdje se nalazio. Ništa se na Balkanu ne mijenja već 150 godina. Albancima prave dvije države u tom periodu, a srpsku državu razbijaju na sitne dijelove. Sada su protivnici Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, ali i Srbi u Crnoj Gori.
Mašta i pokvarenost onih koji vuku konce je bezgranična. Žrtve su im nevažne. A korisnici USAID-ovih sredstava postaju gladni novca koji polako nestaje. Sada žele vlast.
