“BiH se već decenijama nalazi u dubokoj političkoj krizi, bez naznaka da će se ona uskoro okončati. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i jedan od vodećih srpskih političkih lidera u BiH, u posljednjim intervjuima više puta je potvrdio svoj politički stav: odbacivanje svakog stranog miješanja i odbranu prava Srba da budu predstavljeni kroz legitimne institucije, a ne one koje su nametnute spolja”, navodi francuski “Opinion internationale”.
„Mi smo za mir, zakonitost i slobodu. Nikada nećemo pristati na sistem zasnovan na prinudi“, poručio je Dodik za ovaj medij, odbacivši pravne optužbe iz Sarajeva, koje smatra dijelom političke kampanje usmjerene protiv njega lično i protiv autonomije njegove entitetske vlasti.
Po njegovim riječima, trenutna situacija odražava širu krizu nacionalnog suvereniteta, ne samo u BiH, već i širom Еvrope. On optužuje vlasti u Sarajevu, kao i njihove međunarodne pokrovitelje, da su izdali Dejtonski sporazum iz 1995. godine, koji je predvideo ravnotežu između centralne vlasti i konstitutivnih entiteta. „Ono što danas doživljavamo rezultat je jednostranih odluka koje nameću spoljni akteri“, rekao je Dodik.
Posebno se obrušava na takozvanog „visokog predstavnika“, koga opisuje kao osobu bez demokratskog legitimiteta i bez mandata Ujedinjenih nacija, kritikujući njegovo donošenje zakona i mjera bez saglasnosti lokalnih institucija i bez pravne osnove. Dodik smatra da takva praksa ugrožava osnovne principe međunarodnog prava, Ustava i mirnog suživota u zemlji.
Uprkos sve većem pritisku, Dodik djeluje manje izolovano nego ranije, piše “Opinion internationale”.
Navodi da ima podršku više međunarodnih lidera koji se protive, kako kaže, centralizatorskom i tehnokratskom kursu Еvropske unije. Među njima su Viktor Orban iz Mađarske, Benjamin Netanjahu iz Izraela, pojedini predstavnici desnice u Italiji i Francuskoj, kao i grupa „Patriote za Еvropu“. Po njegovim riječima, svima im je zajedničko protivljenje establišmentu i pravosudni progon, kao što je bio slučaj sa Donaldom Trampom u Sjedinjenim Državama, ili, u skorije vrijeme, u Rumuniji i Francuskoj.
Rusija, prema Dodikovim tvrdnjama, i dalje predstavlja jednog od garanata ravnoteže utvrđene Dejtonskim sporazumom, i bila bi spremna da diplomatski interveniše u okviru UN-a kako bi odbranila taj prvobitni balans predviđen međunarodnim dogovorima.
Na unutrašnjem planu, predsjednik Republike Srpske pozvao je na jedinstvo srpskog naroda, pozvavši ga da se okupi oko svojih institucija — parlamenta, vlade i policije — koje smatra stubovima stabilnosti i legitimiteta entiteta. Kada je riječ o mogućem hapšenju, ostaje nepokolebljiv:
„Ovo nije napad na mene, već na čitav sistem koji odbija da se pokori. Naša policija me štiti.“
Na kraju, otvara mogućnost dijaloga sa hrvatskim političkim predstavnicima u BiH, ističući da i ova zajednica trpi zbog sistema koji joj uskraćuje pravu demokratsku zastupljenost. Za Dodika, srž unutrašnjeg političkog sukoba ostaje u Sarajevu, gdje — kako tvrdi — i dalje postoje radikalni stavovi i veze sa islamističkim krugovima, koji navodno teže uspostavljanju političkog islama u zemlji.
Njegova završna poruka je nedvosmislena: „Ne tražimo sukob ni secesiju, već zahtijevamo poštovanje, zakonitost i ravnotežu. Spremni smo da branimo mir, ali nećemo dozvoliti da se on koristi kao izgovor za brisanje našeg identiteta, naših prava i naše autonomije. Naša borba je za slobodu i samoopredeljenje, i nastaviće se u okviru ustavne zakonitosti.“
