Vještačka inteligencija (AI) sve je prisutnija u životima tinejdžera, ne više samo kao alat za rješavanje školskih zadataka ili traženje informacija ili savjeta, već kao emocionalni oslonac i podrška, pokazuje novo istraživanje organizacije Common Sense Media.
Prema podacima organizacije, čak 70 odsto tinejdžera koristi AI kao digitalne saputnike, a polovina njih to čini redovno. Popularne platforme poput Character.AI i Replika, koje omogućuju kreiranje AI prijatelja sa personalizovanim ličnostima, sve češće zamjenjuju stvarne odnose kod mladih ljudi. Čak se i četbotovi poput ChatGPT-a koriste za razgovore o ličnim problemima i traženje emocionalne podrške.
Međutim, stručnjaci upozoravaju na opasne posljedice ove pojave. Prema riječima osnivača Common Sense Media, Džima Stajera, posebno je zabrinjavajuće što mladi počinju da vjeruju da su AI programi istinski prijatelji, roditelji ili terapeuti. Umjesto da se oslanjaju na stvarne ljude i uče kako se grade zdravi odnosi, tinejdžeri sve više vremena provode u razgovorima s algoritmima koji su, bez obzira na napredak tehnologije, samo programirani odgovori bez stvarne empatije.
Studija je pokazala da 31 odsto ispitanih tinejdžera smatra da su razgovori s AI jednako ispunjavajući kao i razgovori sa stvarnim prijateljima. Još alarmantnije – 33 odsto njih priznaje da o ozbiljnim temama radije pričaju s AI nego s roditeljima, prijateljima ili stručnim licima. Ta zamjena emocionalne interakcije s tehnologijom ne samo da narušava razvoj socijalnih vještina, već i produbljuje postojeće probleme mentalnog zdravlja kod mladih – uključujući usamljenost, izolaciju i povlačenje iz stvarnog svijeta.
Jedan od razloga za ovu zabrinjavajuću tendenciju leži u dostupnosti i „bezuslovnoj podršci“ koju AI nudi – nema osude, nema konflikta, nema složenih emocija. Ali upravo je u tome problem: odnosi u stvarnom životu zahtijevaju trud, kompromis i empatiju, dok su odnosi s AI-jem jednostrani, bez stvarnog emocionalnog sadržaja.
Dok mnogi ističu korisnost AI alata u obrazovanju i organizaciji vremena, njihova emocionalna uloga u životima mladih je pitanje koje zahtijeva hitnu pažnju roditelja, pedagoga i društva u cjelini. Ako se ova pojava nastavi širiti, mogli bismo imati generacije koje ne znaju kako da komuniciraju, dijele emocije ili izgrade zdrave međuljudske odnose.
Vještačka inteligencija može biti pomoć, ali nikako zamjena za čovjeka!
