Analiza: Da li će Borenović prepustiti Stanivukoviću funkciju predsjednika PDP-a?

0
1802

U poplavi informacija nakon lokalnih izbora u Republici Srpskoj i BiH, 15. novembra, jedan detalj prošao je prilično nezapaženo. Osam dana poslije pobjede u nadmetanju za gradonačelnika Banjaluke, Draško Stanivuković je šetao sa predsjednikom Partije demokratskog progresa Branislavom Borenovićem u parku „Mladen Stojanović“.

Da to nije bilo puko neformalno druženje, već povod da se javnosti pošalje određena poruka, pokazuje i činjenica da je Borenović informaciju o susretu odmah objavio na društvenim mrežama.

„Nastavljamo profilisati novi politički talas i idemo praviti planove za budućnost i ozbiljne reforme“, poručio je Borenović tom prilikom, uz zajedničku fotografiju iz parka. Naravno, takav ton bio je dovoljan da dobar dio posmatrača političkih kretanja u RS ovaj gest protumači kao projekciju za predstojeće godine, u kojim Stanivuković, za početak, dolazi na funkciju prvog čovjeka PDP-a.

Međutim, ukoliko se ta zagonetka sagleda sa više opreza, a manje euforije, ne treba isključiti ni obrnutu mogućnost – da je Borenović sugerisao Stanivukoviću da „smanji doživljaj“ u domenu ambicija, da će njegovo vrijeme doći i da se u narednom periodu fokusira isključivo na obaveze gradonačelnika.

 

Kako dočekati 2023. godinu?

Kada je riječ o mogućnosti preuzimanja liderstva unutar PDP-a, polazna tačka za predviđanja takvog raspleta najčešće je Borenovićevo obećanje, više puta izrečeno, da nema namjeru da bude predsjednik partije po isteku drugog mandata na toj funkciji.

On je prvi put na predsjedničku poziciju izabran 2015. godine, a zatim i 2019. Zanimljivo je da u vrhu PDP-a, od kada je Branislav Borenović pomenuo opciju povlačenja sa čela stranke, niko ne pominje konkretan rok do kojeg traje njegov aktuelni mandat.

U partijskom statutu piše da je mandat predsjednika dug četiri godine, tako da, slijedom tih odredbi, treba očekivati da Borenović ostane na poziciji do 2023. Taj dokument sadrži još jedan interesantan momenat – predviđa i mogućnost razrješenja predsjednika, ali ne definiše konkretnu proceduru ovog čina, već se ističe da je to detaljno regulisano u dva pravilnika – o provođenju izbora u PDP-u i o radu Sabora te stranke. Takođe, osim redovnih, izbornih sabora svake četiri godine, PDP na sredini tog perioda održava i tzv. programske sabore, na kojima se ne glasa o funkcionerima, već se raspravlja o strategiji partijskog djelovanja.

A posljednji takav skup desio se 2017. godine, što znači da će naredni biti 2021. Opet, na incijativu najmanje 20 odbora ili većine u Glavnom odboru, mogući su i vanredni sabori, ali, od osnivanja partije, u protekle dvije decenije nije zabilježen nijedan takav slučaj.

Šta da radi Borenović sa Stanivukovićem?

Poenta ovih administrativnih začkoljica vrlo je jednostavna – nema institucionalnih uslova da Stanivuković preuzme vođstvo u PDP-u prije 2023. godine, osim ako se Borenović ne odluči na prijevremeno dobrovoljno povlačenje, a do sada nije bilo nikakvih indicija da je spreman na to.

 

Štaviše, predsjednik PDP-a prema statutu ima širok spektar mogućnosti za disciplinovanje onih koji bi da „talasaju“ – od odriješenih ruku da, kako se navodi, „u hitnim situacijama“ raspusti bilo koji opštinski i gradski odbor i imenuje povjerenika, do opcije da može pokrenuti postupak za izglasavanje nepovjerenja najbližim saradnicima, kao što su potpredsjednici i članovi Predsjedništva PDP-a. Dakle, u hipotetičkoj varijanti zategnutih odnosa, koja, naravno, nije neminovna, Borenović ima sve mehanizme da sankcioniše Stanivukovića, a ne postoji nijedna predispozicija za obrnuti scenario.

Kada je već tako, šta onda smjera Borenović u naredne tri godine sa Stanivukovićem? Prema onom što je izjavio 27. novembra – ništa osim statusa koji već jeste na dnevnom redu. Znači, gradonačelničke funkcije. Da bi dao do znanja da ne računa na angažaman novog banjalučkog gradonačelnika na republičkim izborima 2022. godine, Borenović se, diplomatski, pozvao na riječi samog Stanivukovića.

“Čuli ste Draška koji je rekao da je gradonačelnik u naredne četiri godine i da je fokus njegovog djelovanja, energije i svega što je potrebno učiniti – Banjaluka. On je mjesecima prisutan u gradu i ušao je u svaku ulicu i njegova je velika odgovornost da ispuni ono što je obećao u Banjaluci”, rekao je Borenović, odgovarajući na pitanje o mogućoj Stanivukovićevoj kandidaturi na izborima za dvije godine.

Ko će u trku za predsjednika RS?

Ovakav rezon ima djelimično utemeljenje u elementarnoj logici, jer bi se PDP-a zaista našao na rizičnom terenu ako bi se Stanivuković kandidovao 2022. za jednu od dvije najvažnije individualne funkcije – predsjednika RS ili srpskog člana Predsjedništva BiH.

Ukoliko bi pobijedio, napustio bi gradonačelničko mjesto i ostavio vakuum na veoma važnoj poziciji za PDP, koja se, uz identičnu funkciju u Bijeljini za SDS, sa pravom smatra najvećim dometom opozicionara u inače skromnom ukupnom učinku na proteklim lokalnim izborima. To bi značilo svojevrsnu predaju na gradskom nivou, pogotovo u situaciji kada je, zbog najavljenih zakonodavnih inicijativa vladajućeg bloka, na načelničkoj poziciji već sada, unaprijed, suočen sa ozbiljnim izazovima.

Opet, u slučaju poraza u hipotetičkom nastupu na opštim izborima 2022. godine, Stanivukovićevi raniji birači mogli bi povratak gradonačelničkim poslovima tretirati kao popriličnu kompromitaciju, pa bi posljednje dvije godine mandata, ukoliko do tada odoli pokušajima političke konkurencije da ga opozove, vjerovatno protekle u znaku silazne putanje njegovog rejtinga. Dakle, šta god da učini, i on i PDP mogli bi imati razloge za kajanje.

Mladen Ivanić, vječiti šef PDP-a

S druge strane, osim relacija sa Borenovićem, za Stanivukovićeve planove još je važniji stav Mladena Ivanića. Iako je, zvanično, „samo“ počasni predsjednik PDP-a, Ivanić nesumnjivo i dalje ima najveću političku težinu u ovoj partiji. Kada je riječ o njegovom stavu prema Stanivukoviću, nakon 15. novembra jeste zabilježen prizor kada počasni predsjednik srdačno čestita novom gradonačelniku na pobjedi.

Ali, nakon tog zagrljaja, uslijedila su i dva intervjua sarajevskim medijima, u kojima je Ivanić – istina indirektno – pomalo potcjenjivački govorio o Stanivukovićevom rezultatu. Poručio je da to, u suštini, i nisu bili glasovi za kandidata PDP-a, pa čak ni „kontra“ Igora Radojičića, koliko su bili protiv Milorada Dodika. Sve to nije bez osnova, s tim da je Ivanić, naravno, mogao da prepusti i brojnim drugim osobama, što u partiji, što van nje, da izgovore takvu kvalifikaciju.

Ovako, sve je imalo diskretna obilježja „hladnog tuša“ za mladog političara u usponu, kojem je Ivanić posredno dao do znanja da mora još dugo i mnogo da se trudi da bi dobio priliku da istrči na teren i tokom ključnih utakmica.

Napokon, simptomatično je da i Ivanić i Borenović insistiraju na tome da opozicija već sredinom, a najkasnije do kraja iduće, 2021. godine, odredi kandidate za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH.

Kada se poslože sve kocke mozaika sa Stanivukovićem, jasno je da ni počasni, ni zvanični predsjednik PDP-a ne računaju sa novim gradonačelnikom Banjaluke u toj trci. (Ne)izrečena sugestija njemu glasi: „Ostani tu gdje si, pa šta ti bog da. Ako možeš da izguraš do 2024. godine – sjajno, a ako budeš smijenjen, biće do tebe, a ne do nas“.

Ivanić će opet u izbornu trku

Na koga onda vodeći tandem PDP-a računa na izborima 2022. godine? Ako se ima u vidu hronična nesklonost Branislava Borenovića, poput ranijeg šefa SDS-a Mladena Bosića, da učestvuje u duelima „jedan na jedan“, ali i ne baš pretjerana uvjerljivost Ivanićevih povremenih tvrdnji da je završio političku karijeru, najizvjesnija varijanta je ona u kojoj počasni predsjednik tokom 2021. ponovo odlučuje da se kandiduje za jednu od dvije vodeće funkcije u RS i BiH. U skladu sa principom: „Zaista nisam planirao, ali, što se mora, nije teško“.

U vrhu PDP-a sigurno imaju u vidu raširene procjene da će SNSD u to odmjeravanje snaga krenuti u skladu sa već oprobanim metodom rotacije između Milorada Dodika i Željke Cvijanović, pri čemu bi Dodik bio kandidat za predsjednika RS, a Cvijanovićeva za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Zbog toga nije isključeno da će Ivanić, ukoliko procijeni da je Dodikov uticaj u padu, zatražiti od partijskih i opozicionih kolega da mu daju još jednu priliku za revanš zbog poraza na prošlim izborima za vodeći položaj u Sarajevu, jer bi tek to – mandat predsjednika RS – za Ivanića bio efektan finiš karijere i način da zaokruži sopstveno političko djelovanje u velikom stilu.

Jelena, žena koje nema u planovima PDP-a

U svemu tome, nisu nebitni i stavovi još dva činioca čitave priče – Jelene Trivić i SDS-a. U prvom slučaju, male su šanse da se Trivićeva pridruži Stanivukoviću u eventualnoj polarizaciji u PDP-u na „staru gardu“ i „mlade lavove“, jer, po svemu sudeći, neće moći olako da pređe preko načina na koji joj je uskraćena mogućnost da ona bude kandidat za gradonačelnika Banjaluke. To će joj biti otežavajuća okolnost za bilo kakava savezništva – i sa Borenovićem i Ivanićem, i sa Stanivukovićem – pa je najrealnija opcija da u narednim godinama njeni potezi imaju isključivo solo-motivaciju.

S druge strane, SDS bi mogao proći kroz iste procese koji se naslućuju u PDP-u, s tim što bi u prvoj fazi glavni akteri bili Mirko Šarović i Milan Miličević, kao akteri potencijalne reprize borbe za predsjedničku funkciju u stranci. U drugoj fazi, kada prikupi neophodno političko iskustvo, nije isključeno da će se u „igre prestola“ uključiti i novi gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović, sa istim ambicijama kao Stanivuković – da se kandiduje za predsjednika RS ili srpskog člana Predsjedništva BiH, a na istom tragu i za predsjednika SDS-a.

I Šarović bi nešto za sebe

Znači, sve ide ka namjeri Mladena Ivanića i Mirka Šarovića da duele sa Dodikom i Cvijanovićevom 2022. rezervišu za sebe. Stanivukoviću preostaje ili da se pomiri s tim i pokuša da ostvari bar dio krupnih obećanja na gradonačelničkoj funkciji u Banjaluci, ili da Ivaniću i Borenoviću ipak uputi poruku kako nakon 15. novembra 2020. ništa više nije isto. Ukoliko odabere ovo drugo, nije bez šansi, jer, ako je, bez obzira na mladost, savladao Igora Radojičića, u situaciji kada je malo ko vjerovao u to, više ne mora imati autsajdersku ulogu ni unutar PDP-a.

Hoće li Stanivuković ostati u PDP-u?

Potpuni razlaz Stanivukovića sa Borenovićem i Ivanićem je najmanje vjerovatna opcija, ali, nije na odmet podsjetiti na već zaboravljeni detalj – da su najbliži saradnici Draška Stanivukovića još 2018. godine u Banskom dvoru osnovali, a zatim registrovali kao političku stranku pokret „Bolje“.

Iako je ta organizacija odmah nakon osnivanja prepuštena stanju mirovanja, ne treba nikad odbaciti mogućnost da će ona potvrditi reputaciju stečenu poslije formiranja – da je riječ o rezervnom položaju za Stanivukovića, koji će preći u „Bolje“ ukoliko ne bude imao dilemu da je PDP definitivno zaslužio odrednicu „Gore“.

Šta god da se desi, ni Ivanić ni Borenović neće imati odstupnicu u vidu konstatacije da su zatečeni događajima i da su samo morali da reaguju na neočekivane zaplete. Jer, kada neka stranka, poput PDP-a na posljednjem saboru, usvoji deklaraciju o RS do 2039. godine, nema dileme da ima „viziju“ i za unutarstranačke relacije do 2022. ili 2024.

Ako su u najužem vrhu ove partije toliko vidoviti da znaju šta će se dešavati sa Republikom u naredne dvije decenije, nema ničeg lakšeg za njih od projekcije pravca u kojem će krenuti sam PDP u iduće dvije godine.

(Saša BIŽIĆ/ Vijesti365.com)

Ostavite komentar