BIJES RATNIH VETERANA: Da li je sve bilo uzalud?

0
29

Fijasko u Avganistanu probudio je traume mnogih njemačkih vojnika koji su bili u misiji u toj zemlji. Veliki broj pati od psihičkih oboljenja, drugi su samo kivni jer misle da su njihove žrtve bile uzaludne.

“Ne osjećam se dobro”, kaže Dženi Bruns (36).

Kao i svi u Njemačkoj, na vijestima je gledala ulazak talibana u Kabul. Bruns je kao vojnikinja Bundesvera bila na sjeveru Avganistana 2010. gdje se brinula o pristupu pijaćoj vodi. Preživjela je napade talibana, dok su oko nje drugovi i drugarice ginuli.

Kad se vratila u Njemačku, Bruns je razvila posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). To joj je donijelo noćne more, nesanicu, napade panike.

“Za tu misiju sam žrtvovala zdravlje”, kaže ona danas.

Sada je teško muči što su talibani očas posla poništili sve što su međunarodne trupe pokušavale da izgrade tokom dvije decenije.

“Trenutno se borim sa enormnim porastom broja flešbekova i nesanicom. Vidim krv, osjećam vrelinu i ukus pijeska na jeziku”, dodaje Bruns, koja i dalje ide na terapije.

U tome nikako nije usamljena.

“Propast međunarodne vojne misije vraća traumatizovane mnogo koraka unazad”, kaže Bernhard Drešer. On je sam triput bio u misijama na prostoru bivše Jugoslavije, a danas vodi Savez njemačkih veterana.

“Beskrajno tužna i bijesna”

Telefoni u tom savezu neprestano zvone otkako je Avganistan ponovo pao u šake talibana.

“Postavljaju pitanje tipa: Da li je sve bilo uzalud?”, priča Drešer.

Kaže, to je “oluja emocija” koju doživljava veliki broj od ukupno 160.000 njemačkih vojnika koji su se smjenjivali u Avganistanu.

Drešer dodaje da osjećaj da su sve lične žrtve bile uzaludne može uništiti sav napredak koji su veterani postigli uz pomoć terapija. Njegovi volonteri su spremni da najkasnije u roku od 48 sati lično posjete svakog veterana koji ima potrebu da razgovara.

Dženi Bruns se takođe osjeća bolje kada razgovara o svojim osjećanjima ili zapisuje misli. Trenutno najviše osjeća bijes.

Povlačenje trupa iz Avganistana smatra “sasvim preuranjenim” i “nepromišljenim”.

“To što talibani sada idu od kuće do kuće ostavlja me bez riječi, beskrajno tužnom i bijesnom”, kaže ona za DW.

Ne vidi smisla u svemu što je rađeno.

“Naravno da se pitam i da li je 59 njemačkih vojnika uzalud palo u Avganistanu”, kaže Bruns.

Obično se jave poslije pet do sedam godina

Bilo je planirano da se o tome pokrene velika rasprava u Ministarstvu odbrane, da se okupe političari, stručnjaci i vojnici. No sve je otkazano zbog iznenadnog pada Kabula. Bruns se sada nada da će se uskoro nemilosrdno podvući crta i izvući pouke za druge misije, poput one koja traje u Maliju.

Prema Ministarstvu odbrane, prošle godine je kod 300 veterana koji su se borili u Avganistanu utvrđeno neko psihičko oboljenje. U tom ministarstvu za DW navode da se na njihov telefon, otvoren non-stop za traumatizovane veterane, ne javlja više ljudi nego inače.

Drugačije iskustvo imaju u Savezu veterana. Bernhard Drešer je uvjeren da će avganistanski fijasko još dugo pratiti Njemačku.

“Po našim posmatranjima, obično traje pet do sedam godina prije nego što se ljudi jave i zatraže pomoć. To znači da će misija u Avganistanu stići do nas u još jednom talasu”, zaključuje Drešer.

(DW)

Ostavite komentar