Branislav Borenović: Ako nastavi sa kažnjavanjem, Dodik će sve više biti persona non grata Banjaluke

0
35

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je u značajnom broju zemalja u Evropi i svijetu pandemija osnažila rejting vladajućih opcija ili ga bar učinila stabilnim.

Na početku intervjua, Branislava Borenovića, predsjednika Partije demokratskog progresa, pitali smo – šta su, s njegovog stanovišta, ključna obilježja funkcionisanja vlasti u Republici Srpskoj u takvim, kriznim, ali nerijetko i homogenizujućim okolnostima?

– Već godinu dana je sve dosta prepušteno stihiji. Naša sreća je što imamo ogroman kapacitet u sjajnim zdravstvenim radnicima, požrtvovanim ljudima koji su na prvoj liniji borbe sa pandemijom i sve što se postiglo je njihov najveći uspjeh i zasluga. Nažalost, vlast i njima otežava posao, jer su pogubljeni, u haotičnom stanju, nemaju, niti su za godinu dana bili u stanju da naprave bilo kakav plan, obećavaju i lažu, zbunjuju građane, a rezultata nema. Nisu se adekvatno snašli u ovim uslovima i posebno je pogubna potreba da se sve vrti oko jedne osobe, da se koristi i stanje pandemije za izgradnju kulta ličnosti i da sve zavisi od toga šta će predsjednik jedne stranke, koji se bavi svim pitanjima, uključujući i ona za koja nije stručan i iskusan, reći. Međutim, dobro su se snašli u onome u čemu imaju iskustva – kaže Borenović.

O čemu je riječ?

– Znali su kada i kako treba preprodavati respiratore po višestruko višim cijenama i tako uzimati iz budžeta republike, davati monopol za nabavku medicinskih sredstava preduzećima čija djelatnost nema veze s tim, poput turističke agencije, nekim čudnim „drugarskim“ relacijama kupovati šatorske bolnice… Protekla godina je pokazala svu nesposobnost i beskrupuloznost vlasti. A tek ove trakavice oko nabavke vakcina i imunizacije pokazuju našu pravu surovu stvarnost u kojoj živimo. Možda je stanje najbolje opisala jedna ambasada koja je predsjedavajućem Savjeta ministara dostavila kontakte proizvođača vakcina. To je poruka da bar pogledaju, raspitaju se, jer ni to nisu uradili.

Prvi mjeseci 2021. protekli su u znaku zaoštravanja odnosa između vladajuče koalicije u RS i visokog predstavnika, uz skepsu u opozicionim redovima u Srpskoj. Šta se, po vašoj procjeni, u narednim mjesecima može izroditi iz oštre retorike, koju periodično razmjenjuju Milorad Dodik i Valentin Incko?

– Sve je to već viđeno, stari prijatelji čuvaju jedan drugog. Izvlačenjem pitanja visokog predstavnika, čije se imenovanje svojevremeno nije osporavalo, Dodik skreće pažnju s toga da se pandemija otela kontroli, da je korupcija uzela maha, da nam se privreda nalazi u ogromnim problemima, da u Sarajevu ne zna šta radi, nego politiku kroje Turkovićke, Cikotići i ostali koje je SNSD birao, da nema odgovora na skandal međunarodnih razmjera oko ukradene ikone itd. Davanjem na važnosti Incku stvara se slika da je negovo postojanje u BiH opravdano i da nešto radi. U javnosti se prepucavaju, a u tajnosti će vjerovatno nastaviti da druguju, posjećuju jedan drugom rezidencije, idu na proslave.

Odnos Dodika i OHR-a je dugotrajan i blizak. Svima u Republici Srpskoj je po zlu poznato ime Pedija Ešdauna, za čijeg mandata na poziciji visokog predstavnika su vršene najbrutalnije čistke srpskih političkih funkcionera, od kojih su nekima i oduzeta osnovna ljudska prava, poput prava na rad. Međutim, manje je poznato ime tadašnjeg šefa OHR-a u Banjaluci, koji je zapravo bio glavni egzekutor, izvršilac tih udara na Republiku Srpsku i koji je pravio spiskove za odstrel. Na spiskovima su bili isključivo funkcioneri SDS-a i PDP-a, nikako SNSD-a. Nakon OHR-a, Dej je nastavio svoju karijeru u BiH i to kao savjetnik tadašnjeg premijera Republike Srpske, Milorada Dodika. Ove činjenice najbolje oslikavaju odnos Dodik – OHR.

Kako gledate na stav Milorada Dodika – da bi trebalo objediniti funkcije predsjednika RS i srpskog člana Predsjendištva BiH, odnosno, da bi bilo optimalno kada bi ličnost izabrana na prvu poziciju po automatizmu dolazila i na drugi položaj?

– To je potez očajnika koji suštinski to radi kada su pozicije na kojima sjede ljudi iz njegove stranke, ali formalno to nije, niti može biti tako. Svaki autokrata u svojim posljednjim političkim danima izgubi povjerenje u sve iz svoje okoline, tako i Dodik očigledno vjeruje još samo sebi i te dvije pozicije pokušava da objedini u jednu, nadajući se da će je obezbijediti za sebe. Taj potez bi povukao drugo, vrlo ozbiljno pitanje, a to su ustavne promjene.

To što planira ne može se učiniti samo izmjenom Izbornog zakona, nego se moraju mijenjati ustavi, a to nas vodi na rizičan teren za Republiku Srpsku. Da su ovakve najave avanturizam, to je jasno, samo se postavlja pitanje da li to radi iz želje za legalizacijom pogubnog apsolutizma ili pravi još ustupaka svojim partnerima iz FBiH eventualnim ulaskom u ustavne promjene.

Zajedno sa predsjednicima SDS-a i DNS-a, u novijem periodu potencirali ste mogućnost pregrupisavanja u parlamentima RS i BiH. Da li, nakon „ispitivanja terena“, varijantu sa formiranjem novih skupštinskih većina na ta dva nivoa i dalje smatrate realnom?

– Takva mogućnost uvijek postoji, posebno što smo upoznati sa činjenicom da veći broj poslanika vladajuće većine nije zadovoljan pravcem kojim Dodik i grupacija oko njega vode Republiku Srpsku. Međutim, i pored toga, a znajući kako stvari u realnosti funkcionišu, uvijek sam bio vrlo oprezan sa izjavama o promjeni većine i nikada nisam tvrdio da je to gotova stvar ili da smo blizu preuzimanja vlasti. Na kraju krajeva, koliko to god utopistički zvučalo u današnje vrijeme, čovjek sam koji ipak vodi računa i o kvalitetu, a ne samo brojkama, pa bih bio oprezan i s kim se eventualna nova većina pravi, odnosno na kakvim principima.

Neprihvatljivo mi je imati dovoljan broj ruku u skupštini na svojoj strani, ako to znači da je obrazac njihovog političkog djelovanja ostao isti. Ubijeđen sam da će se stvarne, ključne promjene desiti u oktobru sledeće godine i da je to nezaustavljiv proces nakon čega ćemo krenuti u ozbiljnu obnovu Srpske, kako ekonomsku tako i vrijednosnu, moralnu i demografsku, sa stručnim, odgovornim i posvećenim ljudima koji istinski vole svoju zemlju, bez obzira na političku ili statusnu pripadnost.

Kako ocjenjujete prve mjesece na funkciji gradonačelnika Banjaluke i predsjednika Gradskog odbora PDP-a Draška Stanivukovića, ali i način na koji mu parira odbornučka većina sa SNSD-om u jezgru, uključujući i aktuelne polemike u vezi sa budžetom Grada?

– Draško mnogo radi, dobro radi i ima našu podršku u svom djelovanju. Javno je razotkrio kriminalne aktivnosti i načine na koji su njegovi prethodnici izvlačili budžetski novac, počeo sa ostvarivanjem jednog od osnovnih principa PDP-ovog Programa obnove – transparentnost rada i trošenja javnih sredstava, te napravio nekoliko značajnih koraka da se Banjaluka pokrene iz neke vrste učmalosti iz koje je upala.

S druge strane, skupštinska većina nikako da izađe iz jednog politikantskog koncepta u koji su upali. Zaboravljaju da su odbornici voljom građana i da građanima treba da služe, a ne stranačkom šefu. Sad je jasnije da su tu samo da bi sprovodili Dodikove prijetnje iz izborne noći što se vidi kroz rušenje budžeta, besmislene izgovore za blokadu i zaustavljanje Banjaluke. Ako nastavi realizaciju svog paklenog plana o kažnjavanju i gašenju Banjaluke, Dodik će sve više biti persona non grata Banjaluke, nepoželjan u najvećem gradu Srpske.

Iz vašeg ugla, šta podrazumijeva Stanivukovićeva najava formiranja nadstranačkog pokreta opozicionog usmjerenja u RS? Da li je za PDP prihvatljivo da takva struktura postane svojevrsni „krov“ u odnosu na postojeće opozicione stranke?

– Jedno je sigurno – mi ćemo na izborima 2022. godine nastupati jedinstveno i sa zajedničkim kandidatima za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH. Mi iz PDP i SDS, kao decenijski partneri, već mjesecima razgovaramo o modelima zajedničkog djelovanja, vremenom su se tim razgovorima pridružile i druge stranke, a taj krug će se, već je sigurno, širiti.

Da li ćemo nastupiti pod okriljem pokreta, koalicije, bloka ili neke druge forme ostaje da se vidi, ali ideja o zajedničkom frontu i širenju istog nije nova i već je u fazi realizacije. U njoj će biti uključeni svi, mladost i energija, mudrost i iskustvo, apolitični i politički opredijeljeni, svi koji žele dobro svom narodu, svojoj zemlji i potrebi da imamo slobodno, razvijeno i jednako društvo u kojem živimo.

Vodeći ljudi PDP-a, od Mladena Ivanića do Igora Crnatka, insistiraju da opozicija tokom 2021. godine, odnosno već do njene sredine, usaglasi kandidate za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. U tom kontekstu, kako gledate na ambicije mlađih političara – Stanivukovića, Vukanovića i Jelene Trivić, a gdje vidite ulogu „veterana“, od počasnog predsjednika PDP-a do prvog čovjeka SDS?

– Takva insistiranja su sasvim logična i spremni smo što prije da definišemo naš pobjednički tim. I sam sam zagovornik takvog pristupa. Potrebno je što prije ponuditi kandidate za inokosne pozicije, ali i ponuditi rješenja za buduću vladu, odnosno pojedine resore. Nije stvar samo u tome ko je predsjednik Republike, nego ko su i kako rade direktori javnih preduzeća. Ne mogu tu biti već dokazani gubitaši, ljudi sa krivičnim dosijeima, avanturisti, oni željni učenja ili ispunjavanja ličnih ambicija na najodgovornijim pozicijama. Želim i tražim da ponudimo novi sistem vrijednosti.

Nama su svi važni, u našem konceptu za sve ima mjesta, ali moraju se znati i neki kriteriji. Od mladih i energičnih, do iskusnih koji su prošli mnoge političke bitke i procese. Jedni bez drugih bi možda i mogli, ali je nepotrebno, rizično i dalo bi lošije rezultate. Insistiraću da svako ima svoju ulogu, jer u svim generacijama ima kvaliteta koji se može primjeniti na najbolji mogući način. Lično sam se zalagao za političku izgradnju mladih ljudi i stvaranje jedne nove generacije koja sutra treba da bude nosilac političkih procesa i to je jedna od mojih misija na čelu PDP-a. Jedino što nije prihvatljivo jeste naznaka stavljanja lične ambicije, sujete i kompleksa iznad dogovora i zajedničkog cilja i bar što se tiče PDP-a, takve pojave mogu biti stavljene samo tamo gdje im je mjesto.

Šta mislite o sve češćim zahtjevima iz DNS-a da jedna od dvije zajedničke kandidature za ključne inokosne funkcije u RS i BiH pripadne njima, uz stav da bi bilo optimalno da Nenad Nešić uđe u trku za predsjednika Srpske? Postoji li između PDP-a i SDS-a s jedne, te DNS-a s druge strane, dovoljan nivo povjerenja da u kampanju iduće godine uđete kao partneri, a ne kao rivali?

– U svemu ovome ima previše „šta ako“, “šta bi bilo kad bi bilo” i sličnih nagađanja. Logično je da je između PDP i SDS izgrađeno povjerenje i ustaljena dobra komunikacija, budući da smo partneri već duži niz godina, pa samim tim nije ni jednostavno nekome ko je novi u svemu tome da se odmah u potpunosti uklopi. Kao što je opravdana naša skepsa oko opozicionog djelovanja određenih političkih subjekata nakon toliko godina provedenih u vlasti.

Tokom proteklih nekoliko mjeseci pokazali su da mogu opoziciono nastupati, da se mogu snaći i u novonastalim okolnostima, ali, kao što sam rekao u prethodnom odgovoru, lična ambicija ne smije biti iznad dogovora i zajedničkog cilja i niko od nas se ne smije time igrati. Odnosom prema svemu nabrojanom, svi će pokazati prave namjere.

Ima li kraja fenomenu „prelijetanja“ iz opozicionih u vladajuće stranke u RS? Da li su mogući unutrašnji mehanizmi, od opreznije selekcije kandidata na izborima pa nadalje, koji bi PDP i SDS, a prije svega vaše glasače, zaštitili od situacija poput nedavne, sa odlaskom poslanika Dragana Galića i Željka Babića?

– Ima kraja, promjenom Izbornog zakona. Ovakav zakon omogućava postojanje te jadne političke pijace. Od samog načina sprovođenja izbora, kao što je skeniranje glasačkih listića, do izmjene da mandat u nekom obliku treba da pripadne strankama. Ne može se mnogo uticati na to da li će sebi pojedinac dozvoliti da bude roba, otirač za dnevno-političke interese druge strane, da li mu je važnija para od obraza… Stranke na opštim izborima imaju oko 130 kandidata, a na lokalnim preko 1.000 i kako neko da garantuje da će svi ostati dosljedni, a s druge strane postoji vlast koja koristi javna sredstva i privilegije da bukvalno kupuje neljudski, ucjenjivački.

Logično je da stranka da povjerenje nekome ko je tu 20 godina, ko je ostvarivao dobre rezultate na lokalnom nivou i činio se kao iskren kolega, kao što je bilo u slučaju tog jednog poslanika PDP, da mu ime ni ne spominjem. To što je iznevjerio povjerenje i dopustio sebi da bude preletač iz interesa, što sutra u skupštini mora pogledati u oči svojim dojučerašnjim kolegama, a zna da se prodao za ostvarivanje interesa onih protiv kojih je bio do juče, e taj teret je sada na njemu. Taj jedan pojedinac, ili čak i više njih neće sigurno zaustaviti našu namjeru da ovaj izopačeni model nakaradnog ponašanja koji ovaj postojeći Dodikov režim opasno nameće godinama, mijenjamo suštinski, iz korijena, gradeći pravedan i dostojanstven vrijednosni sistem.

Kada ste drugi put izabrani za predsjednika PDP-a, najavili ste da se više nećete kandidovati za tu funkciju. Ostajete li pri tome ili će vaša konačna odluku zavisiti od stanja u kojem budu i partija i RS 2023. godine, po isteku vašeg aktuelnog mandata na čelu stranke? Ako se ipak odlučite za „smjenu generacija“, da li već sada imate projekciju budućeg personalnog rasporeda u vrhu partije, kao i „tajminga“ takvog prestrojavanja?

– Naravno da ostajem pri tom stavu. Mislim da nije dobro za društvo ukupno da jedni te isti ljudi više decenija budu na istim pozicijama. Kao što sam već rekao, insistirao sam na otvaranju prostora mladim ljudima i cilj kao predsjednika stranke mi je bio da se politički izgrade nove generacije u PDP-u i uopšte. Budući da je PDP prethodnih godina iznjedrio neka od najprepoznatljivijih lica na političkoj sceni, mislim da sam u toj misiji bio poprilično uspješan. Načini djelovanja u politici, kao i same ličnosti trebaju biti promjenjivi, jer imamo već primjera da se dugogodišnjim djelovanjem sa pozicije odlučivanja, ljudi počnu da gube kontakt sa realnošću. Nisam, niti bih sebi dozvolio takvo nešto.

Naravno, uvijek treba računati na nepredviđene okolnosti, na mogućnost da nešto ne ide planiranim tokom, ali u ovom momentu ne vidim razlog da promijenim odluku. Ko bi me mogao naslijediti na našem redovnom Saboru krajem 2023. godine, ne bih da prejudiciram, jer ima mnogo ljudi kojima je prethodnih godina otvoren prostor za najznačajnije političko djelovanje unutar PDP-a.

(Saša Bižić/vijesti365.com)

Ostavite komentar