Dritan Abazović: Nije tragedija što je pala Vlada, izabraćemo drugu

0
32

Crna Gora što prije treba da dobije Vladu, kako bi se okrenula rješavanju gorućih pitanja, kaže Dritan Abazović, aktuelni potpredsjednik vlade i lider Građanskog pokreta URA u intervjuu za Dunav.at

U razgovoru za na dunav.at, nakon susreta u bečkom hotelu “The Ritz Carlton”, ističe da više zagovara opciju o uspostavljanju manjinske Vlade, ali isto tako da nije ni protivnik vraćanja mandata građanima i novih izbora, ukoliko to bude volja većine.

Kako biste u najkraćem opisali političku situaciju u Crnoj Gori? Hoće li biti uspostavljena manjinska Vlada?

ABAZOVIĆ: Situacija je, kao što to često biva na našem području i na regiji cijelog zapadnog Balkana je malo konfuzna, ali rekao bih da će se sve završiti kako treba. Tačno je da smo izglasali nepovjerenje Vlade, ali i to su demokratske tekovine, moramo da budemo svjesni da svi snosimo odgovornost u odnosu na ono što su bili zahtjevi građana prema prethodnoj Vladi i prema svim budućim vladama.

Ja bih volio da Crna Gora dobije Vladu što prije, da ta Vlada bude mnogo aktivnija u pomirenju, u smanjenju ukupne polarizacije koja postoji u Crnoj Gori među svim narodima i među svim religijskim skupinama, da se konačno posvetimo više evropskim integracijama i ekonomiji, da gradimo dobre relacije sa svim državama u regionu. Da li će se to desiti uskoro, ja nemam odgovor na to pitanje. U svakom slučaju mi ulažemo napore da do toga dođe, a ako kojim slučajem to ne bude bilo izvodljivo, apsolutno nijesmo ni protivnici ideje da se građanima vrati mandat i da oni na izborima odluče kome žele da ukažu povjerenje.

Znači mogući su novi izbori?

ABAZOVIĆ: Da, to je jedna od solucija. Lično sam navijač druge solucije, a to je da imamo manjinsku ili tehničku Vladu ili kako bih je ja nazvao evropsku Vladu. Zato što mislim da uz malo mudrosti i malo lične žrtve svih političara, ako su oni spremni na to, ako možemo da dođemo do brojke od 49, znate da je to kvalifikovana većina, a da je prosta većina 41. A zašto nam treba ta kvalifikovana većina, pa zato što ne možemo da odblokiramo stvari koje već godinama stoje u statusu kvo, a to je izbor vrhovnog državnog tužioca, sudije Ustavnog suda, Sudskog savjeta, a mi bez toga ne možemo snažnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Vjerujem da su svi građani željni veće pravde, ne samo u Crnoj Gori, nego i regionalno, ali pogotovo u Crnoj Gori, a da bismo mi to isporučili, moramo da nađemo načine da se taj politički konsenzus nekako ostvari.

Mislim da to nije veliki problem, ako bi svi bili posvećeni tome, ali znate da nekad preovladaju ti sitni interesi i partijski interesi, osjećaji ili neki emotivni pristup, koji nema veze sa racionalnim i onda stvari odu u drugom pravcu.

Želim da vjerujem da je nakon rušenja režima Mila Đukanovića u Crnoj Gori, pretprošle godine na izborima, da je krenula nova era, da su se karte pomiješale u Crnoj Gori, političke karte, mislim da su nestali politički monopoli i da sada u novim snagama i novim konstelacijama koje će biti treba tražiti najbolje rješenje za građane.

Jedno pitanje ostaje otvoreno a to je da je Vlada Zdravka Krivokapića, u kojoj ste Vi potpredsjednik, od početka imala unutrašnje nesuglasice i sa DF-om i sa demokratama, odnosno ona od početka nije funkcionisala onako kako se od nje očekivalo. Šta je bio glavni razlog?

ABAZOVIĆ: Ja se potpuno slažem sa Vama i Vaša konstatacija je na mjestu, da od početka mi nismo imali većinu, a znate da nijedna Vlada ne može da isporučuje rezultate ako nema snažnu podršku Parlamenta. To je nešto što je abeceda demokratije.

I sada se nekako sve svalilo da smo navodno samo mi krivci što je ta Vlada pala. A u suštini, najmanju podršku je gospodin Krivokapić imao od strukture, koju je predstavljao na izborima. Dakle, on je bio na čelu liste “Za budućnost Crne Gore”, koja se odmah njega odrekla istim danom, kada je on izabran za premijera.

Tako da krivca ne treba tražiti u drugim opcijama. Ali nekako javnost sve trpi, mnogo je toga što nije istina, pa se predstavlja kao da je istinito.

E sada, šta su bili uzroci? Ima ih više. I uzroci su po meni posljedica nedostatka demokratske tradicije i političke kulture u Crnoj Gori. Mislim da je to sindrom koji je svuda prisutan na našim područjima, ali to je u Crnoj Gori tako.

Znate, dobijete vlast, pa mislite da ste nedodirljivi, dođete na neku funkciju i mislite da ćete tu da ostanete zauvijek. Mislite da vaša djeca treba da rasprodaju državne resurse, mislite da nikad nijedan poslanik neće smjeti da glasa protiv nekih vaših odluka, samo zato što ste imali podršku Crkve da budete premijer u jednom trenutku. Ja tako ne doživljavam politiku, izvinjavam se svima. Za mene je to poražavajuće. Ja sam se borio protiv takvih stvari. Mi smo se borili protiv režima Mila Đukanovića, zato što smo mislili i tvrdimo i sada, da je on i njegova kamarila napravila privatnu državu.

Mi nismo željeli da jednu privatnu državu, jedne porodice ili nekoliko porodica zamijenimo drugom privatnom državom, nekih drugih porodica, a imaju ti ljudi drugo ime i prezime. Ja se za to nisam borio.

Da budem vrlo jasan i glasan. I pokušali smo da stvari hendlujemo, da se nekako borimo, znali smo da je to novitet za sve nas, govorim i za svoj politički subjekat, za gospodina Krivokapića i za sve ostale, borili smo se koliko smo mogli.

Ali kada smo shvatili, što se na kraju ispostavilo da svega 11 poslanika od njih 81 podržava Vladu u državnom parlamentu, onda nema ljutnje, jednostavno takva Vlada mora da ode. Jedanaest poslanika je glasalo za podršku Vlade, kad je bio u pitanju njen legitimitet, odnosno kada se glasalo o njenom povjerenju.

I mi sada moramo da krenemo dalje. Živimo u vremenu u kojem od svega želimo da napravimo dramatizaciju. Pala Vlada, šta je problem? Napravićemo novu, a ako nema nove, ići ćemo na izbore, pa ćemo onda biti nova Vlada. Moramo da se navikavamo da su to stvari koje su ljekovite za društvo. Ne loše, nego ljekovite za društvo.

Ako neko misli da je potpuno suprotno i da svaku vladu i svakog lidera treba da imamo po 30 godina na vlasti, dozvolite da ja ne dijelim to mišljenje, jer pripadam nekom drugom konceptu ljudi, vjerovanja, uvjerenja. Mislim da potpuno se suprotno od toga treba ponašati i da nikakvu dramatizaciju ne treba vidjeti u tome što je Vlada Crne Gore pala.

Ako me pitate da li bih volio da sastavimo što prije Vladu – da, zato što Crna Gora, kao i druge zemlje ima ozbiljne probleme sa kojima se društvo suočava, i ekonomske, i finansijske i mora da radi pripremu turističke sezone i da emituje veću političku stabilnost, tako da sam u mišljenja da Vladu dobijemo što prije, ako je to moguće.

Koliki je uticaj Srbije na dešavanja u Crnoj Gori? Da li ga pojedini političari preuveličavaju ili se minimizira taj uticaj?

ABAZOVIĆ: Mislim da je istina negde na sredini. Vi ste sad hipotetički postavili, da li je uticaj super veliki ili je to nešto zaista zanemarljivo, mislim da je istina negde na sredini. Mi tradicionalno imamo najbolje i istorijske veze sa Srbijom. To su narodi koji su povezani i ja sam zbog toga srećan. Isto kao što imamo povezanosti sa nekim drugim zemljama i ne možemo da budemo vanprostorni i vanvremenski narod. Mi smo jednostavno željni da sa svim državama imamo dobre odnose.

Ne želimo da se Srbija miješa u političke odnose u Crnoj Gori, kao što mi nemamo intenciju da se nekome drugome miješamo. Sad, da li neko ima favorite na političkoj sceni, sigurno da ima, to nikad nećemo zaustaviti. Da li neke druge super-sile, poput SAD-a, Evropske unije, kao jedne naddržave, pa Rusije, Kine, imaju uticaj u Crnoj Gori, naravno da imaju, kao što imaju i u drugim zemljama, tako da od toga ne bih pravio neku dramu.

Moja je poruka da idemo putem pomirenja, da nam sa Srbijom naročito, ali i sa drugim zemljama u regionu trebaju što bolje međudržavne veze. Ni ova Vlada nije uspjela da mnogo da uradi na nekom povezivanju država, na nekoj većoj bilatelarnoj saradnji i ostaje pred nekom novom Vladom Crne Gore veliki zadatak da te veze dovede na jedan zavidan nivo. Zaista mislim da građani od nas to očekuju i da od toga niko neće imati štete, nego naprotiv, da će obje države imati samo korist.

Ako budete izabranio za novog premijera Crne Gore, hipotetički, da li ste spremni da dođete i u Sarajevo ali i u Banjaluku? To je za na u Bosni i Hercegovini veoma bitno pitanje.

ABAZOVIĆ: Naravno da sam spreman. Ne bih želio da govorim o ovim kategorijama, da li će neko biti premijer ili neće, ali govorim kao političar i kao građanin da baštinim kosmopolitski duh i imam veliko poštovanje prema svima i prema onima koji ne misle politički kao ja.

Ne postoji mjesto na koje ne bih otišao, ako znam da je to važno za interese moje države, za interese Crne Gore i ako će to da pomogne pomirenju i stvaranju većeg povjerenja među ljudima u regionu. Imam posebne simpatije prema BiH i sa velikim zadovoljstvom bih išao i u Banjaluku i u Sarajevo, Mostar, bilo gdje, u Beograd, Novi Sad, Prištinu, ako kao političari možemo da damo neki doprinos.

Mislim da je ta politika, gdje svakoga gledate kao neprijatelja, kontraproduktivna za svakoga, pa i za onoga, koji misli da na taj način stvara neku trenutnu političku korist. U drugima treba da gledamo prijatelje, komšije i da gledamo kako da zajednički radimo za dobro građanima. To što mi imamo različite stavove, što imamo različita imena i prezimena, što idemo u različite bogomolje, ili što smo agnostici ili anarhisti, to su specifičnosti koje su privatno vezane za određene individue.

Kao političari i kao neko ko se bavi javnim poslom i društvenom transformacijom, naša je obaveza da prema svima iskažemo poštovanje i da tražimo najbolja rješenja.

(Dragan Jerinić/ Foto: Dunav.at)

Ostavite komentar