Kako su hipici s fakulteta koji nisu željeli zaradu postali milijarderi

0
82

Izvršni direktor Databricksa Ali Ghodsi i njegovi osnivači nisu bili zainteresovani za pokretanje posla, a još manje za zarađivanje na tehnologiji. Osam godina kasnije, najmanje trojica su postali milijarderi.

Ne tako davno, počeci su im bili skromni. U sali za sastanke na 13. spratu zgrade u centru San Francisca atmosfera je bila napeta. Bio je novembar 2015. godine, a Databricks, dvogodišnja softverska kompanija koju je pokrenula grupa od sedam istraživača iz Berkeleyja, radila je, ali nije imala prihoda.

Startup je pet mjeseci pokušavao prikupiti sredstva, ali rizični kapitalisti držali su ih na distanci, zbog njegove skromne prodaje. Ne videći drugu mogućnost, partner NEA-e Pete Sonsini, postojeći investitor, podigao je ruku da spasi kompaniju hitnom injekcijom od 30 miliona dolara.

Novi šef napravio čudo

Sljedeći redoslijed posla: novi šef. Generalni direktor osnivača Ion Stoica pristao je odstupiti i vratiti se svom profesorskom zvanju na Kalifornijskom univerzitetu u Berkeleyju. Na nagovor Stoice i ostalih suosnivača, izabrali su Alija Ghodsija, suosnivača koji je tada radio kao potpredsjednik inžinjeringa.

“Neki od ostatka odbora mislili su: To nema nikakvog smisla, zamijeniti jednog osnivača-profesora za drugog”, prisjeća se Ben Horowitz, prvi koji je investirao novac u kompaniju, iako je u početku bio skeptičan zbog povjeravanja posla akademiku bez iskustva u vođenju posla. Postignut je kompromis: Ghodsiju omogućiti jednogodišnji probni rad, piše Forbes.

Međutim, prema Horowitzovom priznanju, Ghodsi (42) je postao najbolji izvršni direktor u portfelju Andreessen Horowitz grupacije, koja obuhvata stotine kompanija.

Databricks prema nedavnoj procjeni vrijedi 28 milijardi dolara, 110 puta više nego kad je Ghodsi preuzeo vlast. Databricks se sada može pohvaliti s više od 5.000 kupaca, a Forbes procjenjuje da je na putu da 2021. godine zabilježi više od 500 miliona dolara prihoda, u odnosu na oko 275 miliona dolara prošle godine. Nalazi se na najnovijem Forbesovom izdanju AI 50, zauzeo je peto mjesto na prošlogodišnjoj listi Cloud 100 i uskoro bi mogao krenuti prema IPO-u, koji se svrstava među najunosnije u historiji softvera.

Već je Ghodsijev “čarobni čin” iskovao najmanje tri osnivača milijardera – sebe, Stoicu (56) i glavnog tehnologa Mateija Zaharija (36). Svi, prema procjeni Forbesa, imaju udjele između 5 i 6 posto, vrijedne 1,4 milijarde dolara ili više.

Nisu htjeli naplatiti tehnologiju

Zapanjujuće je postignuće još nevjerovatnije ako se na umu ima činjenica da su mnogi prvotni osnivači, posebno Ghodsi, bili toliko zaokupljeni svojim akademskim radom da nisu htjeli osnovati kompaniju – ili naplatiti svoju tehnologiju pod nazivom Spark.

“Bili smo gomila hipika s Berkeleyja i samo smo željeli promijeniti svijet. Rekli bismo im: Uzmite softver besplatno, a oni bi rekli. Ne, moramo vam dati milon dolara”, kaže Ghodsi.

Vrhunski softver Databricksa koristi umjetnu inteligenciju za spajanje skupih skladišta podataka (strukturirani podaci koji se koriste za analitiku) s jezicima podataka (jeftini, neobrađeni repozitoriji podataka) kako bi stvorio ono što je stvorio “jezerske kuće”. Korisnici unose svoje podatke i umjetna inteligencija daje predviđanja o budućnosti.

Ali Ghodsi (Foto: Twitter)
Ali Ghodsi (Foto: Twitter)

John Deere, naprimjer, ugrađuje senzore u svoju poljoprivrednu opremu za mjerenje npr. temperature motora i radnih sati. Databricks koristi ove sirove podatke za predviđanje, kada je vjerovatno da će se traktor pokvariti. Kompanije za e-trgovinu koriste softver da bi predložile promjene na svojim web lokacijama koje povećavaju prodaju. Koristi se za otkrivanje zlonamjernih aktera – i na berzama i na društvenim mrežama.

Izbjeglica kojeg su deložirali

Ali Ghodsi je kao dječak 80-ih godina s roditeljima iz Irana emigrirao u Švedsku. Porodica je na početku selila po jeftinim studentskim domovima, često su deložirani, Ghodsi i njegova mlađa sestra neprestano su morali mijenjati škole…

Prvi znaci da se radi o inžinjerskom geniju pojavili su se rano. Ghodsijevi roditelji nisu mogli priuštiti svojoj djeci nove poklone. Aliju su zato kupili polovni Commodore 64, koji je bio vrlo jeftin zbog toga što je bio slomljen. Međutim, radoznali učenik četvrtog razreda počeo je čitati priručnike i ubrzo smislio kako kodirati vlastite igre.

“Bio sam jedan od onih štrebera koji su odlično savladali tehnologiju”, kaže Ghodsi s osmijehom.

Ta se opsesija nastavila i na fakultetu na Univerzitetu Mid Sweden, u mirnom industrijskom gradu Sundsvall, gdje je Ghodsi ostao još godinu da bi magistrirao iz računarskog inžinjerstva i poslovne administracije. Zatim je stekao mjesto na Kraljevskom tehnološkom institutu KTH, gdje je i doktorirao iz informatike 2006. godine.

Tri godine kasnije 2009. 30-godišnji Ghodsi došao je u Sjedinjene Američke Države kao gostujući stipendist na UC Berkeley, gdje je prvi put ugledao Silicijsku dolinu.

Inovacije su tada bile na vrhuncu. Facebook je imao samo pet godina i još nije bio javan. Airbnb i Uber bili su u prvoj godini postojanja. A nekoliko naprednih kompanija tek se počelo hvaliti da je njihova tehnologija uspjela pobijediti ljude u jednostavnim zadacima.

Ghodsi je u Berkeleyju udružio snage s Mateijem Zaharijom, tada 24-godišnjim studentom, te su radili na projektu izgradnje softverskog motora koji se koristi za obradu podataka koji su nazvali Spark. Željeli su ponoviti ono što velike tehnološke kompanije rade s neuronskim mrežama, bez složenog sučelja.

“Naša je grupa bila jedna od prvih koja je razmotrila kako olakšati rad s vrlo velikim skupovima podataka za ljude kojima glavni životni interes nije softverski inžinjering”, kaže Zaharia.

Ideja se pokazala dobrom, vrlo dobrom. Postavila je svjetski rekord u brzini sortiranja podataka 2014. godine i osvojila Zahariju nagradu za najbolju ovogodišnju disertaciju iz informatike. Nestrpljivi da kompanije koriste njihov alat, izdali su kod besplatno, ali ubrzo su shvatili da ne dobiva nikakvu stvarnu snagu.

Tokom niza sastanaka u jeftinim indijskim restoranima, koje su započeli 2012. godine, osnovna je grupa od sedam akademika koja je pokrenula Databricks. Poduzetnička mudrost potekla je od savjetnika za tezu Zaharija, rođenog u Rumuniji, Scotta Shenkera i kolege Rumuna Iona Stoice, dvojice uglednih akademika.

Stoica je bio izvršni direktor startupa Conviva za streaming videozapisa od 300 miliona dolara, dok je Shenker bio prvi izvršni direktor Nicire, kompanije za umrežavanje koja je 2012. prodana VMwareu za oko 1,3 milijarde dolara. Stoica bi bio izvršni direktor, a Zaharia glavni tehnolog. Shenker, koji se pridružio upravnom odboru, umjesto da je stalno radio za kompaniju, dogovorio je početni sastanak s Benom Horowitzom.

Ponuda koju nisu mogli dobiti

“Željeli bismo dobiti neko početno finansiranje, možda prikupiti nekoliko stotina hiljada dolara. Mislili smo u sebi i govorili da ne želimo uzeti njegov novac, jer on nije istraživač”, kaže Ghodsi.

Jednog dana osnivači su besposleno sjedili u svojoj konferencijskoj sobi, razmišljajući koliko bi novca bilo previše odbiti. Sat vremena nakon zakazanog vremena sastanka stigao je Horowitz.

“Neću pregovarati s vama. Samo ću vam dati ponudu, pa uzmite je ili je ostavite. Ponuda je 14 miliona dolara kapitala. Bilo je previše odbiti”, rekao im je tada.

Stoica je brzo doveo partnera iz NEA-e Sonsinija, koji je i sam diplomirani student Cala, kao drugog investitora kompanije. Sonsinijeva firma bila je najveći dioničar Convive, a investitor je kupio Databricks, s gotovo nula prihoda u 2014., samo na osnovu potencijala.

Investicija od 33 miliona dolara pokrenula je startup na procjenu od 250 miliona dolara, samo 13 mjeseci nakon što je započela. Ghodsi kaže da je 2015. Spark bio “najvruća stvar”, a u očekivanju ubrzanog rasta, Databricks je preselio sjedište iz svog skromnog ureda u Berkeleyju na 13. sprat nebodera u finansijskoj četvrti San Francisca. U roku od godinu izvršni tim bio je potpuno nov, a nova platforma Databricks pokazala se popularnom.

Prodaja je brzo porasla, dostigavši 2016. godine 12 miliona dolara.

“Prva godina bila je toliko spektakularna da je bilo očito da bi Ali nakon toga trebao biti izvršni direktor”, kaže Horowitz.

Ulog od 14 miliona, sada vrijedi 8,9 milijardi

Povjerenje je vraćeno, ugledni investitor poslao je pismo preporuke izvršnom direktoru Microsofta Satyi Nadelli, proglašavajući Databricks revolucinarnim. Dvije kompanije su sarađivale kako bi integrirale Databricks direktno u Azure, Microsoftovu uslugu od 59,5 milijardi dolara (prodaja u 2020). Microsoftova prodajna snaga sada oglašava Azure Databricks prilikom postavljanja potencijalnim klijentima, a 2019. gigant iz Redmonda investirao je u Ghodsijevu kompaniju.

Sve to vrijeme Databricks je bio zauzet širenjem i dalje od Sparka. Godine 2018. objavio je MLflow za upravljanje projektima mašinskog učenja, a godinu kasnije najavio Delta Lake, koji pretvara postojeća jezera podataka u jezerske kuće, tako da kompanije ne moraju početi od nule. Oba projekta su se pokazala hitovima. Spark je, kaže Ghodsi, samo 5 posto razloga zašto kupci koriste Databricks.

Pod pretpostavkom da je Andreessen Horowitz zadržao svoj puni ulog, njegova početna investicija od 14 miliona dolara sada vrijedi 8,9 milijardi dolara.

(Klix.ba)

Ostavite komentar