Pripremamo snimanje filma “Zlatni rez 42” (Djeca Kozare) i trenutno radimo na odabiru lokacija na području Kozarske Dubice, Prijedora, Banjaluke i Laktaša a premijera filma je planirana za novembar iduće godine, potvrdio je u eksluzivnom razgovoru za Banjaluka.net režiser Lordan Zafranović.
Portali Banjaluka.net i Dunav.at iz Beča su medijski partneri u ovom projektu.
“Scenario za film je nastao još 1986. godine, ali je rat zaustavio dalju realizaciju”, kaže Zafranović.
Koje su to centralne teme kojima ste se bavili u dosadašnjem radu?
ZAFRANOVIĆ: Radio sam razne filmove, s obzirom na to da već dugo radim. Imao sam 17 godina kada sam napravio prvi film i nakon toga nakupilo se oko 80 naslova, što kratkih igranih, kratkih dokumentarnih, cjelovečernjih igranih i cjelovečernjih dokumentarnih filmova.
Radio sam u svim tim žanrovima koliko sam mogao i koliko sam htio, nisam nikad radio ništa po tuđoj naredbi, odnosno da nisam bio neka vrsta koscenariste ili scenariste. To su većinom moje teme i nekako sam ih malo po malo realizirao u posljednjih 20-30 godina. Došao je zastoj devedesetih godina, bio je rat na području bivše Jugoslavije. Emigrirao sam i u Češkoj sam napravio igrani film. Poslije sam pripremao veliki film koji se zvao „Ostrvo Balkan“ o posljednjem ratu, ali nažalost nije išao. Na snimanju je sponzor odustao, a onda sam napravio veliku seriju o Titu. Dokumentarna serija je trajala 13 sati i imala 13 epizoda.
Već nekoliko godina pripremam veliki film koji se zove „Zlatni rez 42” (Djeca Kozare) na temelju scenarija Arsena Diklića. Scenario sam adaptirao i uveo nove scene, tako da je to pored te djece, film o logoru smrti Jasenovcu.
Otkud ideja da se baš kroz film predstavi stradanje djece sa Kozare?
ZAFRANOVIĆ: Našao sam taj scenario u vrijeme kada je bila migrantska kriza, poslije sam ugledao fotografiju dječaka mrtvog na plaži u Italiji. To je bila vrlo, vrlo upečatljiva fotografija o stradanju emigranata. Onda sam se sjetio da smo mi radili scenario za „Djecu Kozare“ koja je jako slična tema toj – raseljavanje, ubijanje i nestajanje, kao danas što se dešava sa nesretnicima sa Bliskog istoka.
Pomislio sam da je to sada vrlo aktuelno i pristupio sam tom scenariju. Obradio sam ga jer je napisan 1986. godine, a sada sam ga modernizirao i napravio potpuni pomak u estetici, pošto se danas filmovi gledaju na malim ekranima i na telefonima.
Kako je nastala ideja da se film zove „Zlatni rez 42“?
ZAFRANOVIĆ: Zlatni rez je nešto što je u filmskoj konstrukciji vrlo bitno, a to je onaj deo naroda, zlatni rez, idealni čovjek, idealnih proporcija, koji kada raširi ruke i noge ima idealni geometrijski oblik krug i kvadrat. To su najsavršenija dva geometrijska oblika i to se zvalo zlatni rez.
Takođe, 42 je dosta čudesan broj jer su ispale 42 sekvence od ovog scenarija, 42. godina je godina kada je počela tragedija sa tom djecom i uopšte sa tom dramom a i 42 generacije ima od prvog Abrahama do Isusa Hrista.
To je broj koji se na neki način uklopio u sve ono što ja hoću da napravim. Film se dešava između zemlje u kojoj su pokopani ti ubijeni i mrtvi, kompletna ta tragedija je u zemlji, gore je nebo. Film pliva između krajnosti, između zemlje i neba negdje u sredini, čas se vraća prema zemlji čas ide prema nebu. Biće strahovito interesantan film za gledanje.
Scenarij je napisan prije više od 30 godina. Koje su okolnosti uticale na to da tek sada počinje snimanje filma o stradanju djece sa Kozare?
ZAFRANOVIĆ: Kada je napisan scenario 86/87. godine, počeli smo finansiranje i došao je nesrećni rat, sve to se prekinulo. Ta tema nije mogla nikako biti isfinansirana i ja sam emigrirao. Bio sam u Parizu, Beču pa u Pragu. Scenario je sve vrijeme ležao u mojoj ladici, ja sam ga izvukao i prilagodio najnovijem gledaocu koji to gleda na malom ekranu. Naravno, ako drama bude interesantna za te male ekrane, biće još interesantnija na velikom.
U kojim dokumentima, svjedočenjima, pronalazite istorijske činjenice po kojima je scenario pisan i prilagođavan?
ZAFRANOVIĆ: Nema ni jedne sekvence koja nije dokumentirana. Film se bazira na istinitim događajima, što svjedocima, što na masi knjiga koje su kroz sve ovo vrijeme od 1945. do danas napisane o Jasenovcu.
Izabrali smo nešto što bi trebalo da shvati gledalac u svijetu, i u Tokiju i u Los Anđelosu i u Južnoj Africi. Pravimo razumljivi film o zlu i pobjedi dobra nad zlom. Naša civilizacija ne bi išla dalje da nije pobjeđivala, pa i u ovom slučaju mi se čini da imamo finale ili epilog, koji nekako, ostvaruje određenu nadu da se ovakvo zlo više ne ponovi. Život je veličanstvena stvar.
Kada počinje snimanje i na kojim lokacijama će snimanje biti održano?
ZAFRANOVIĆ: Moja želja je bila da se sve snima u okolici Jasenovca, što znači Dubica, Kozara i rijeka Sava, Una ili Vrbas. Sada su na terenu moji suradnici, scenograf sada obilazi teren da pronađe mjesto gdje bi bilo idealno da se sagradi dio logora Jasenovac.
Želio sam da to bude malo čvršće zdanje i da to ostane kao edukativni centar, ali za sada još nismo ništa dogovorili. Nadam se da će to ostati kao u epskim filmovima kada se završi snimanje, mjesto gdje ostaju dijelovi ili cijeli gradovi za edukaciju koji su vrlo rado posjećeni. Nadamo se da će Jasenovac izgledati kao što ga je na maketi izradio gospodin Miletić, koji se time bavio skoro cijeli život.
Ko je sve podržao snimanje filma?
ZAFRANOVIĆ: Za sada imamo producente u Beogradu i Srbija je dala određen novac, mada je to vrlo mala suma za takvu vrstu filma. Podržala je naravno i Republika Srpska sa značajnim sredstvima. I
Imamo potencijal da napravimo prvi tako veliki i ambiciozan film Republike Srpske. Projekat su takođe podržale Slovenija, Makedonija i Češka, a išli smo i u Francusku. Biće to međunarodna koprodukcija, ali je glavni producent novoformirani “Netfilm” iz Banjaluke.
Kada se može očekivati premijera?
ZAFRANOVIĆ: Moja misija je da isfinansiram film do kraja godine. Sada imam sastanke u Beogradu i nadam se da će biti uspješni. Od sledeće godine bi trebale početi pripreme koje su zaista duge zbog toga što ima mnogo da se gradi. Od marta planiramo da počnemo sa snimanjem koje će trajati otprilike tri mjeseca. Nakon snimanja slijedi postprodukcija. U novembru iduće godine nadamo se premijeri koja će se održati u Banjaluci.
(Nevena Stanojević)
