Aktuelno

Moj do moga: Anatomija opozicione nemoći

Zastanite malo i zapitajte se ko su likovi koje opozicija nudi kao alternativu Miloradu Dodiku.

Ko su zaista i šta ih kandiduje za ovako nešto?

Ko je Draško Stanivuković i šta nudi? Kakav mu je program, rad, okruženje, psihološki profil?

Sjedim sa vrsnim psihologom i pričamo na ovu temu.

Kaže da pogledamo ozbiljno njegov opus. Instagram zvijezda nastala na algoritmima stranih obavještajnih službi. Klasična priča koja radi Evropom već decenijama.

Dajte nekog mladog. Jasno je zašto. On ne poznaje politiku. Njegova priča je nastala na švercerskom i privatizacijskom bogaćenju njegovog oca, ma kako se on trudio da prikaže bogatstvo svoje porodice kao vijekovno. Dovoljno je samo pogledati unutrašnjost kuće i dvorišta. Tipična skorojevićka priča.

Zapeo na drugoj godini fakulteta, bez ambicije da istjera do kraja taj dio. On već smatra da zna više od svojih profesora.

Njegova etika je sklona vouk pokretu, njegov moral je jahanje u kancelarijama Gradske uprave, a vrhunac politike fotografija za društvene mreže.

Kako se obući, postaviti, uslikati. Njegovo okruženje je kriminalno. Od Drine Trećine, preko Milade Šukalo do Savić Banjac. Naglo obogaćenog polusvijeta.

Njegova perspektiva je žalosna, samo treba da pazimo da i nas ne povuče u nju.

Nebojša Vukanović.

Jasan sindrom malog Napoleona. Sa sve kompleksom malog rasta. I velikih želja.

Njegove rečenice uvijek počinju sa „ja“.

On bi lako sve počistio, pročistio, lustrirao, uveo red. Dajte mu samo mjesec dana.

Sve zna ili misli da zna.

Pun istorijskih rupa i sa velikom željom da ugodi sarajevskim čaršijskim kvazipolitičarima. Zato mrzi sve što miriše na istorijski sporazum Hrvata i Srba u BiH.

Ne razmišlja o tome da je važan hrvatski glas u EU, da je važan uticaj Vatikana, da je važna jasna podjela uticaja i da građanska ideja BiH ne može da ima uporište u srpskom narodu. Jedan čovjek – jedan glas je nemoguć u zemlji koja važi za „malu Jugoslaviju“. Velika se raspala zbog toga, pa će i ova mala. Samo to Vukanović ne shvata. On je populista malog kapaciteta i on to negdje duboko u sebi i prepoznaje.

Samo mu Napoleon u njemu ne da da odustane. Želi moć i zato mu je ne treba dati.

Jelena Trivić.

Loš profesor kojeg je izgurao Mladen Ivanić. Bez dana iskustva u bilo čemu.

Njena potreba da se uhvati kamerom, da se smješka, već je postala legendarna. Ne ide, pa ne ide. Ne zna. Ona je vječno zabrinuta. Iako je zabrinutost otišla u pogrešnom pravcu.

Branko Blanuša.

Kažu zvijezda u usponu, a ono kukavičje jaje u SDS gnijezdu. Dobar profesor i potpuno analfabeta u političkom smislu. Opsjedaju ga pojedini ambasadori, a on se samo upiški od sreće, jer ni sam ne zna zašto. Elokvencija na nivou osrednjeg srednjoškolca, zato mu i ne daju da puno izlazi u medije uživo. Samo neka saopštenja likova zaostalih iz Bosićevog doba.

Takva će mu i biti politička sudbina.

Sve u svemu, moj do moga!

Autor: Vijesti365