Patrijarh Porfirije: Snažno podići glas protiv nastojanja da srpski narod bude proglašen genocidnim

0
38
Foto: RTRS

Srpska pravoslavna crkva, Njegova svetost patrijarh srpski Porifirje i episkopi podigli su glas u Vaskršnjoj poslanici protiv nastojanja da srpski narod, žrtva višestrukih genocida, bude proglašen za počinioca genocida.

Srbi, ističe SPC, ne umanjuju razmjere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavci, ne prećutkuju ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice.

Nažalost, napominje se u poslanici, na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cijele porodice i koji su se dešavali u kontinuitetu od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija.

– Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili srpske, što “mudro” prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost – ističe se u poslanici.

SPC sa žaljenjem podsjeća sve na činjenicu da je današnji svijet zaboravio genocid nad srpskim narodom u 20. vijeku, kao i u vijekovima koji su mu prethodili, te da je svako drugo brdo na mjestima gdje žive Srbi svojevrsna Golgota.

– Snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida – navodi se u poslanici.

Njegova svetost i episkopi navode da ih tješi i uspokojava činjenica da pripadaju narodu koji je u godinama mira, poslije strašnih vremena smrti, praštao svojim dužnicima i sa pripadnicima drugih naroda nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost.

Naglašavaju i da srpski narod noseći svoj nosi i Hristov krst, koji je nosio i u Prvom svjetskom ratu, kada su Srbi bili najveći stradalnici svijeta po broju žrtava, ali i u Drugom svjetskom ratu kada su u zloglasnoj i sramnoj NDH pravljeni logori i za srpsku djecu koja su tu umirala od gladi, studeni, bolesti i zlostavljanja.

Srpski arhijereji podsjećaju da su samo u okupiranoj Srbiji pod mitraljeskim mecima njemačkih nacista poslije školskih časova umirale “čete đaka u jednom danu”.

– Stradali smo u svakom zaseoku, selu, gradu. Istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije. Njih su svjedočila sama stradanja, bez lažnih svjedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sljedbenika izvršilaca stvarnog genocida – ističe se u poslanici.

Kada je riječ o Ksoovu i Metohiji, SPC navodi da je Kosovo i Metohija srpska kolijevka i dom, sveta i krsnovaskrsna zemlja koja za Srbe nije obična teritorija, nego upravo ona sveta zemlja iz koje će se probuditi i vaskrsnuti “polje suhih kostiju”.

– Mrtvih nema. Mi smo Crkva živih. Mi smo hrišćanski narod, narod Golgote i Vaskrsenja. Mi smo narod hrišćanskog identiteta izraženog kroz zadužbine, koje čine najgušći molitveni vijenac hramova na svijetu, vijenac koji smo ispleli na Kosovu i Metohiji – isitče SPC.

Srpski patrijarh i sve vladike ističu da se uvijek treba moliti i biti uz stradalnu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, koji su živi izraz nade, ljubavi, trajanja i pretrajavanja u raspetom i vaskrslom Hristu, uz njih koji su meta nasilja samo zato što su pravoslavni hrišćani, pravoslavni Srbi, što su svoji na svome.

Oni žive u takozvanom miru u kojem nema slobode, u kojem ima samo straha i nepravde, ističe se u poslanici i dodaje da su opet kao i mnogo puta ranije, suočeni sa nedaćama i pritiscima.

U poslanici se, između ostalog, navodi da se u ove svete dane pravoslavni narod obraća Isusu Hristu molitvom da zaštiti, spase, pomiluje i sačuva rod pravoslavni od svih pošasti, nepravdi i nasilja.

– Stoga vas pozivamo, draga deco duhovna, da neumorno njegujemo, što znači da molitveno i trudoljubivo izražavamo, legitimnu i prirodnu potrebu za narodnim jedinstvom – navodi se u Vaskršnjoj poslanici i dodaje da se narodno jedinstvo ostvaruje pod omoforom Svetog Save, u Crkvi Hrista, Boga Živoga, čije Raspeće i Vaskrsenje srpski pravoslavni narod proživljava i ikonizuje u svom hodu kroz istoriju.

Srpski arhijereji su ukazali i da u sveradosne praznične dane odjekuje neutješni plač majki za postradalom djecom, djece za postradalim roditeljima, braćom i sestrama, žena za izginulim muževima, i taj plač razdire grudi pripadnika mnogih naroda, a među njima i srpskog naroda.

Nasilje se, ukazuju iz SPC, vrši i mimo ratova jer u ovom vremenu ni odsustvo rata, a rat je nažalost uvijek tu, nije garant istinskog mira, zločini i nasilje su postali dio svakodnevice.

SPC navodi da su žene, kojima je Gospod dao čast da budu prve blagovjesnice Njegovog vaskrsenja, najčešće žrtve nasilja, te da kroz njihovo stradanje stradaju i cijele porodice, dok su djeca žrtve zločina i u ratu i u miru na žalost i sramotu svijeta koji se licemjerno hvali “demokratijom” i “ljudskim pravima”.

– Uz sve to, mi ljudi smo sve više bezvoljni i apatični, sebični i ravnodušni prema tuđoj nevolji, prema stradanju bližnjih, pa se s pravom možemo zapitati: nije li već nastupila gnusoba opustošenja o kojoj govori Sveti prorok Danilo? Drugim riječima, ne živimo li već uveliko ne u takozvanom posthrišćanskom svetu već u antihrišćanskom ili, štaviše, antihristovskom svijetu, svijetu bez vjere, morala i načela? – navodi se u poslanici.

Istaknuto je i da sve sveštene knjige Starog i Novog zavjeta upućuju na istinu, istinu o Vaskrsenju, a da se slavljenjem praznika nad praznicima svjedoči svemu što se zbilo radi čovjeka.

SPC navodi da je sveta crkva Hristova temeljni dom svakog ovozemaljskog prebivališta i ne poznaje granice, te da se u ovaj veliki i svijetli dan treba radovati istini, jer je smrt pobijeđena u susretu sa živim ovaploćenim Bogom.

– Stoga, starajmo se da blagodatno i bogoslužbeno uranjamo u tajnu krsta i Vaskrsenja Hristovog, da ljubimo jedni druge kao što Hristos ljubi nas. A kada se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je napisana. Pobeda proždre smrt i utrće Gospod suze sa svakoga lica i sramotu naroda svojega ukinuće sa sve zemlje. Hristos vaskrse – navodi se u Vaskršnjoj poslanici.

Ostavite komentar