Jednom je u godini 8. mart – Međunarodni dan žena. Neki ga zovu i dan crvenih ruža. Najviše cvijeća tada poklonimo svojim majkama, suprugama, sestrama, koleginicama, jednom riječju dragim osobama „nježnijeg pola“.
Svoj praznik, 8. mart, žene u našoj fabrici proslaviće radno, bez većih okupljanja – radost praznika podijeliće na svojim radnim mjestima, u uslovima koje diktira aktuelna epidemiološka situacija uslovljena virusom korona.
U kompaniji „Alumina“ trenutno je zaposleno 297 predstavnica ljepšeg pola, ili svaki peti radnik u fabrici je – žena! Radnice ovog kolektiva, i uopšte žene, mnogo su opterećene kako na radnom mjestu, tako i van njega, saopšteno je iz Alumine.
U susret 8. martu zabilježili smo tri priče, koje, svaka iz svog ugla, oslikavaju ulogu žene, majke, supruge, radne koleginice…
Aleksandra Tijanić, diplomirani inženjer tehnologije, u „Alumini“ radi osam godina. U Centralnoj laboratoriji, sektora Kontrola kvaliteta, zatičemo je pored difraktometra, laboratorijskog uređaja za određivanje minerološkog sastava boksita, autoklavnih muljeva i kristaličnost zeolita.
-Svaki dan su novi izazovi. Na posao treba doći spreman i odmoran, kako bi se tačno odradili zadaci koji se traže. Kad zatreba ostati i nakon radnog vremena, pa čak i vikendom – kazuje Aleksandra, inače majka tri sina, učenika devetog i sedmog razreda osnovne škole, kao i mališana od četiri godine.
Kad nije na poslu, Aleksandra u svom porodičnom domu ima dosta obaveza. Najviše je, kaže, posvećena onim svakodnevnim poslovima u kući, koji stoje pred ženom kao stubom porodice.
-Ništa nije teško ako postoji razumijevanje i dogovor. Ima dana kada je teško, kada sustigne umor, ali porodična harmonija i naše zajedničko zadovoljstvo preovladavju sve teškoće i čine me srećnom osobom – naglašava Aleksandra, čiji suprug takođe radi u „Alumini“.
Ističe da je privilegija danas biti radnik jedne ovakve fabrike, koja obezbjeđuje sigurnu egzistenciju mnogim porodicama. Naročito je ponosna što nastavlja tradiciju svojih roditelja, Milana i Božice Petrović, koji su pripadali generaciji radnika koji su davne 1978. godine počeli ovdje raditi i koji su iz ove fabrike otišli u penziju.
Pred predstojeći praznik 8. mart kaže:
-U mojoj porodici ja sam jedino žensko. Na taj dan, razumljivo, imam više pažnje od svojih ukućana. Smatram, međutim, da bi sve žene trebale da imaju više pažnje i razumijevanja od predstavnika „jačeg pola“, da se, prije svega, podijele kućni poslovi, jednostavno da nam svaki dan bude osmi mart – zaključuje Aleksandra Tijanić.
U službi Ekonomata, na poslovima higijeničarke, angažovana je Milena Todorović. Posljednjih devet od ukupno 15 godina radnog staža u ovoj fabrici, radi na održavanju higijene u Upravnoj zgradi kompanije.
Sa poslom, kaže, kreće već od 6.30 časova. U rukama su metla, džoger, krpe, sredstva za dezinfekciju U fabrici je, navodi, malo higijeničarki, ali se, naglašava, njene koleginice bore da na visokom nivou održe higijenu na blizu 14.000 kvadratnih metara prostora.
Otkako je epidemija koronavirusa, teret je skoro dupli. Sa koleginicom Ljubicom radi na održavanju higijene u kompletnoj Upravnoj zgradi. Čišćenje kancelarija, pranje hodnika, stepenica, održavanje toaleta, dezinfekcija podova, kvaka, česmi, brava su dio svakodnevnog angažovanja.
-Posao radim časno i pošteno – dočekuje nas Milena u holu Upravne zgrade. Kaže da je stekla veliko povjerenje mnogih radnika, kako na pogonima, tako i u Upravnoj zgradi.
Sa posebnim emocijama govori o fabrici, koju, kako kaže, doživljava kao svoju drugu kuću. Zajedničkim snagama sa suprugom Slobodanom, dugogodišnjim radnikom „Alumine“, reći će da je postigla mnogo u životu. Majka je dvoje djece i ponosna baka Sare, Sofije, Stefana i Nemanje.
-U susret nam ide naš praznik 8. mart. Svake godine menadžment i sindikat obraduju nas novčanim nagradama, ali i mnoge kolege lijepim i dragim poklonima. A nekad je, vjerujte, i lijepa riječ dovoljna za naš trud – kazuje Milena Todorović.
Suzana Stojkić je glavni kuvar u fabričkom restoranu. Podjednako posvećena je fabrici i svojoj porodici.
-Poslovni dan jedne žene nije nimalo lak – priča Suzana, dodajući kako je već od jutarnjih časova očekuje dinamičan i naporan dan u kuhinji, jer sa svojim koleginicama i kolegama u restoranu dnevno pripreamaju oko 1.100 obroka.
Govor njenih riječi potvrđuje skromnost i nastojanje da, kao osoba koja je duboko privržena radu, u prvi plan istakne druge, svoje kolege, ali i radnike fabrike.
-Uvijek sam imala lijepu pažnju od svih. Naši radnici su dobri. Nikad ni u jednom restoranu u fabrici nisam imala problema – govori ova vrijedna žena.
U proteklih 16 godina, kaže, ne postoji radno mjesto u kuhinji gdje nije radila. Primjerom svog rada i zalaganjem kroz posao stekla je razna iskustva i poslovne zasluge da napreduje.
Kad je kvalitet hrane u pitanju, onda glavnu riječ imaju kuvari. Od njihovog znanja i iskustva, ponajviše zavisi kakvu ćemo hranu imati na meniju.
-Najbitnije je da naši radnici budu zadovoljni. Pravo da kažem, u „Glinici“ je uvijek bila dobra hrana. I sad imamo raznovrstan meni, svaki dan je u ponudi nekoliko vrsta jela – kazuje Stojkićeva.
Svoj teret uspješno nosi i kući, gdje je, veli, čekaju obaveze u svom domaćinstvu u Karakaju, kao majke, supruge i domaćice.
-Svaka žena mora i može da obavlja sve poslove, maltene kao muškarac – poručuje Suzana Stojkić, te svim ženama čestita 8. mart, uz želju da predstojeći praznik dočekaju u dobrom raspoloženju, zdravlju, ličnoj i porodičnoj sreći.
