Od Mektića preko Heleza do Konakovića: AID je još živ

0
96

„Ruski kampovi su u Republici Srpskoj!“

„srpska djeca idu u vojne kampove u Rusiju“

„Moldavci se obučavaju u ruskim kampovima u Republici Srpskoj“

Ovakvi naslovi, s vremena na vrijeme, kao po pravilu redom u svim federalnim medijima i njima bratskim medijima u Hrvatskoj, pune naslovnice. Pri tome, u eri mobilnih telefona i satelita, niko ne nudi nijedan snimak, niti jedan dokaz ovakvih tvrdnji. Jedini dokaz za te tvrdnje, nakon medijskog bombardovanja, je polupotvrdno saopštenje iz američke ambasade u Sarajevu.

I to je sve.

Počelo je sve sa Draganom Mektićem još 2018. godine.

On je tada bio ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH.

„Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska taktikom zastrašivanja pokušava potkopati integritet države tako što organizuje nacionalne paramilitarne grupe i nesrazmjerno naoružava MUP RS-a”, kazao je u razgovoru za Reuters ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić.

Zastrašivao je javnost Mektić 2018. godine, rijaliti zvijezda tadašnjeg SDS-a. Postao je zvijezda portala i malih ekrana. I to mu se svidjelo, očigledno. Nastavio je i u narednoj godini. Uz punu podršku Avde Avdića, prvog novinara još uvijek živog AID-a , koji je zajedno sa direktorom OBE Osmanom Mehmedagićem Osmicom osmišljavao i u medijski proctor puštao ovakve nebuloze.

“Pisanje Žurnala zakotrljalo je grudvu nagađanja u javnosti, i već sutradan po objavi ovih navoda, pozvan da o tome govori, na scenu stupa ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić. Mektić u izjavama za portale Vijesti.ba i Klix.ba iznosi da raspolaže određenim saznanjima o toj pojavi. Navodi da ministarstvo već izvjesno vrijeme prati i prikuplja podatke. U prilično odmjerenoj reakciji, ministar pojašnjava da je jedan dio operativnih podataka dokumentovan te da će isti biti dostavljeni Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, ali i konstatuje da bosanskohercegovačke obavještajno-sigurnosne službe raspolažu saznanjima da “Srbska čast” radi na formiranju paravojne formacije u Republici Srpskoj”.

Istovremeno, vidljive kampove za teroriste islamske države i vehabijske zajednice, koji su nikli na mnogim mjestima u Federaciji, Mektić nije vidio. Ili nije dobio nalog da vidi.

A naloge su mu davali upravo Osmica i Avdo Avdić, uz svesrdnu pomoć “medijskih stručnjaka” iz američke ambasade, zaduženih za širenje straha i uzbunjivanje javnosti.

Mektićev posao je nastavio i minister odbrane u Savjetu ministara Zukan Helez, koji je tvrdio da se u blizini Rogatice i na planini Maglić nalaze ruski kampovi.

“Nalaze se vrlo blizu Sarajeva. Nalaze se oko bošnjačkog i iznad povratničkog, bošnjačkog naselja u okolini Sarajeva, i ne bih dalje otkrivao te lokacije. A to je baš kamp za obuku. I posjedujem fotografije. To su ljudi koji su naoružani, spremni, sa dobrom uniformom, dobrim naoružanjem”, tvrdio je Helez prošle godine.

Fotografije nikada nije pokazao i to iz prostog razloga – one ne postoje, jer ne postoje ni kampovi. Laž brzo obiđe planetu. I umre, ali ostane uvijek dostupna na internetu i medijskim arhivima.

Najnovija je o Moldavcima.

“Moldavska policija saopštila je da je otkrila program u kojem su stotine njenih državljana navodno dovedeni u Rusiju, a obučavani u Bosni i Hercegovini i Srbiji za organizovanje nereda uoči predsedničkih izbora u toj zemlji i referenduma za članstvo u Evropskoj uniji”.

Ova vijest je poslužila u pravom trenutku, kada se u Moldaviji organizovao referendum o podršci ulaska ove zemlje u EU. I bilo je vrlo zgodno da se umiješa i Republika Srpska. Što da ne? Daj da još malo zaplašimo one koji se plaše Rusa i ruskog “uticaja”. O svemu se odmah oglasio i Avdo Avdić, koji je “ekskluzivno” objavio nekoliko imena ruskih državljanja koji su prelazili granicu BiH i koje povezao sa šefom jedinice Wagner Andrejem Bekerom. Ničim izazvan. Oglasila se i američka ambasada u zvaničnom saopštenju. Naravno.

“Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini ocijenila je duboko uznemirujućim izvještaje o “Rusima, povezanim s ruskim privatnim vojnim skupinama, koji su upravljali kampom u entitetu Republika Srpska” i obučavali pojedince za ometanje demokratskih procesa u Moldaviji”.

Gdje, kada, kako, šta, ko? Ništa od odgovora na ova pitanja. I koga briga. Bitno je da vijest posluži svrsi.

A vijesti su dio političkog i medijskog napada na Republiku Srpsku. Treba je dovoljno ocrniti i povezati sa ruskim tajnim službama u svakoj prilici, jer su Rusi su godinama “loši momci”, a Srbi su “mali Rusi”. Ova fabrika lažnih vijesti postoji godinama u Sarajevu i kreira se u ambasadi SAD-a u Sarajevu. Proslijeđuje se pripadnicima AID-a, koji rade punom parom, a zatim, prije svih, Avdi Avdiću, provjerenom novinarskom kadru, koji ovu vijest ispali, pa je spremno dočekaju portal klix.ba ili vijesti.ba, preuzimaju drugi i piramidalno spuštaju na tlo. A dodatno je podupiru Mektići, Helezi i slični. Borenovići, Crnadci, Vukanovići, Bosići, Milićevići i drugi, kao po pravilu nestanu na nekoliko dana i ne komentarišu ništa. Dok se laž demontira, a uvijek se demontira, već je obišla planetu i svaki poluobavještajac regiona ju je komentarisao i sluđivao građane o tome da bi “možda” postoje kampove ili “nije isključeno” da postoje, ali, eto, niko ih nije vidio.

“Možemo da vjerujemo izvorima” i slični komentari televizijama skloni polupismeni poluanalitičari. Nekad je Đorđe Balašević govorio da su ovakve, svojevremeno, puštali samo vikendom, a danas su stalno u medijima.

AID, uz ambasadu SAD-a, radi punom parom. Nikada se nije ugasio, a svesrdno koristi kapacitete ministarstva bezbjednosti i OBE. Možda je vrijeme da se srpski kadrovi u tim dijelovima malo više pozabave ovim pitanjem, a ne samo da gase požare u demantijima nakon precizno ispaljenih medijskih spinova.

(VIJESTI365)

Ostavite komentar