Miroslav – Miro Janjanin, rođeni Banjalučanin, dugi niz godina važi za jednog od najpoznatijih kantautora Republike Srpske.
Godine 1993. osniva grupu “Viteški ples” i objavljuje dva albuma: “Dolinom ljubavi” i “Lice ljubavi”, na kojima se nalaze kompozicije koje su i danas rado slušane i koje su i drugi autori obradili na svojim albumima.
Autor je kompozicije “Za ljepšu Srpsku”, koja je dobila prvu nagradu “Zlatni ključ” na sajmu turizma u Berlinu, i svojevrsne dječije himne “Svi smo mi Republika Srpska”. Nedavno je objavio novi album “Dar”.
– Pa sad, ako u obzir uzimamo koronu, onda je album “Dar” izašao relativno skoro, ali svakako ima već godinu dana da sam ga objavio. Nisam se nešto naročito trudio da ga promovišem jer se oko njega izdešavalo mnogo loših stvari tako da sam ga jednostavno pustio niz vodu. Sve je krenulo odlično. Uradili smo dva spota koja su solidno primljena, a onda odmah poslije promocije, kad smo dogovorili da obilazimo radio i TV stanice, desila se korona i sve je zatvoreno. Nismo mogli ni maknuti. Kad se malo smirilo, mom kumu Nebojši, koji svira bas, prvo je umrla majka, nedugo poslije i supruga, i to je bio znak da sve malo stopiramo, jer nije bilo vrijeme za muziku. Ja sam takav čovjek, uvijek gledam te neke signale i ne guram glavom kroz zid. Trenutno radim nove pjesme i uskoro će i one ugledati svjetlo dana – priča Miro Janjanin za Srpskainfo.
Riječi s porukom
Uredio je i veliki broj himni.
– Zapravo, ja nisam uradio zvaničnu himnu za RS, ali sam uradio svečanu pjesmu “Za ljepšu Srpsku”, koja je zasigurno najljepša pjesma o Republici Srpskoj, koja se i dan danas rado sluša, a što se tiče Banjaluke to je već nešto drugo. Pored pjesme “Moj grad”, koja je svojevrsna himna grada, uradio sam još dvije pjesme: “Dobro veče, Banjaluko” i obradu pjesme “Nosim te u srcu”. Sve pjesme su fantastično primljene i veoma često se slušaju. Pored tih, uradio sam i baš puno himni za sportske klubove i političke partije, kao npr. Košarkaški klub invalida Vrbas, Mladi krajišnik, KK Borac, BSK…. a što se tiče stranaka tu su DNS, Socijalistička partija, DEMOS… Imam dar da sam pišem tekst i na zadanu muziku. Jednostavno se rodiš takav. Dajem sve od sebe da svaka riječ ima smisao i da ima poruku; samo tako mogu se stvoriti dobre pjesme – dodaje on.
Agilan je i u oblasti zaštite autorskih prava, pokušavajući da muzičari iz RS dobiju veći novac.
– Zaštita autorskih prava je rak rana svih autora iz Republike Srpske. Na udruženje AMUS, koje štiti prava muzičara, šape su stavile Sarajlije i oni to dijele kako njima odgovara, upravo kao što rade na političkoj sceni. Misle da je čitava BiH njihova prćija i da samo oni postoje. Bili su tu veliki problemi i svađe, veliki broj autora je nezadovoljan i pokušao je da smijeni rukovodstvo, ali je politika i tu umiješala prste. Mi iz Srpske smo pokušali da igramo fer i pošteno ali nema šanse. Bilo bi najpoštenije da se ta priča vrati na nivoe entitete, ali o tom potom – objašnjava Miro za Srpskainfo.
Kulinarstvo
Popularan je i kao kuvar.
– Pa da. Ja sam od malena volio da se petljam u kuhinji. Moja baka je bila Čehinja i moju majku naučila češku kuhinju tako da su se u našoj kući kuhala razna jela, kako domaće, tako i internacionalne kuhinje. Po završetku rata sam držao klub u Narodnom pozorištu RS, gdje su se održavali mnogi kokteli. Za te prilike sam pravio ketering i upravo ta jela iz svog doma. To je bilo izuzetno popularno i mogu reći da sam tih godina pravio hranu za sve visoke zvanice u RS, od Sadako Ogate do raznih međunarodnih organizacija, te gotovo svih političara RS. Znalo se praviti i za 400 gostiju – prisjeća se Janjanin.
Zanimljivo je šta preporučuje kao specijalitete u Srpskoj.
– Što se tiče restorana u Banjaluci, situacija je malo šarenkasta. Ja volim naša tradicionalna jela, a takvih restorana je malo. Ovdje se gazde vode onom poslovicom “Vidjela žaba da se konj potkiva, pa bi i ona”; svi otvaraju nekakve fensi restorane u kojima je važnije da tanjir lijepo izgleda nego šta je u njemu. Onda su tu nazivi jela koje moraš dešifrovati uz mnogo muke. Ima par svijetlih primjera, kao što je “Nana”, “Lav” ili Tradicionalni restoran Integra. Koja je najbolja gastro ponuda je stvarno teško pitanje. Uradio sam film “Okusi Srpsku”, gdje je prestavljena sva gastro ponuda u RS i mogu ti reći da je to pravi vodič gdje šta treba da se proba. Ja obično prvi nešto uradim, pa se to onda reciklira. Odgovorno tvrdim da od banjalučkog ćevapa i trapist sira preko prijedorske kvrguše ili pite iz Šipova, pa sve do Kastradina, presnaca i lešo kozletine nema bolje hrane. Ma kakve taljatele, posteljice, sušiji i ostale kerefeke; one su zabava za skorojeviće – kaže iskusni gurman.
Marketinški ekspert
Mnogi ga prepoznaju i kao agilnog producenta i marketinškog eksperta.
– Godine 1998. sam s malom grupom prijatelja otvorio firmu “World Media”, koja se bavi video, audio produkcijom i marketingom. Bili smo prva firma koja se bavila tim poslom u Banjaluci. Posjedovali smo opremu za produkciju filmova i TV reklama. Počeli smo sa “Betom”, preko DV, pa do danas kad se koriste K4i standardi u produkciji. Naša specijalnost je politički marketing. Od Koalicije Sloga, gdje sam bio tehnički sekretar i organizovao njihove mitinge širom RS, preko Srpskog narodnog saveza i kampanje “A sad mudro”, pa do DNS-a, za koji smo radili sve kampanje od osnivanja. Zapravo nismo radili jednu ili dvije, kad su oni probali nešto sami i baš grozno prošli na izborima. Poslije toga su se vratili nama. Od jednog odbornika i dva-tri poslanika na svakim sljedećim izorima imali su rast od najmanje 50%. Sa Dragutinom Rodićem, koji je bio generalni sekretar stranke i izuzetno pametan čovjek, mi smo bili tim koji pobjeđuje. Tim koji je stvorio medijsku prepoznatljivost DNS. Svi slogani, sve reklame, sve poruke, svi mitinzi, sve je to bilo naše djelo. Na to sam zaista ponosan. Na ovim posljednjim izborima nas su zamijenili i uzeli drugu agenciju. Znao sam da će im se desiti ovo što se i desilo. Postoji staro pravilo: “konj koji dobija trku se nikada ne mijenja”. Zadnje kampanje radimo sa Ujedinjenom Srpskom i tu se vidi uspjeh. U našem poslu je važno znati kako narod diše, od penzionera do učenika, od ljudi koji žive na selu do onih u gradovima. To ne može onaj ko nije iz tih krajeva i nema bogato životno iskustvo – tvrdi Janjanin.
Za svoj rad je višestruko nagrađivan.
– Ponosan sam na orden koji sam dobio od predsjednika RS, kao i plaketu Grada Banjaluka, a jedna od najdražih mi je svakako Zlatni ključ Berlina. To je nagrada za osvojeno prvo mjesto za spot “Ljepša Srpska” na najvećem svjetskom sajmu turizma u kategoriji turističkih spotova. Ta nagrada je, kako kažu, u rangu Oskara za turizam. Pored nje, dobio sam i mnogo muzičkih nagrada – kaže na kraju razgovora za Srpskainfo Miroslav – Miro Janjanin.
