Borenović uradio film u trajanju od 500 sekundi, teških poput 500 godina pod Turcima.
Na premijeri filma, suze su frcale na sve strane, tražila se maramica više, a neki su zbog povišenog šećera uslijed stresa, potražili i ljekarsku pomoć.
Patina koja je na momente mogla da se čuje u njegovom glasu, jer ko može biti bolji narator u njegovom filmu, osim njega samog, natjerala bi i kamen da zaplače.
Mnoštvo isfoliranih emocija, jer to je Brane dobro izvježbao još onomad kad je skupljao političke poene, žaleći Dragičevića, pa sve do euforičnih usklika, na djelovima gdje se pominje novac. Pažljivom gledaocu nije moglo da promakne i to što je malog crnca pomenuo kao da se radi o rijetkoj vrsti egzotične životinje, koja se koristi za potrebe cirskuskih predstava.
Grandiozan i narcisoidan, vodi se krilaticom – hvalite me usta moja, nakon završene premijere, samo što nije uskliknuo: ” Borenovića za predsjednika!” Šteta što je zakasnio na dodjelu Oskara. Ali ako se negdje dodjeljuje Oskar licemjerja i samoljublja, Borenović ima da pomete konkurenciju.
U svakom slučaju, nije zakasnio za SFF, u kojem će zagarantovano odnijeti brojne nagrade. Da ne zaboravimo još naglasiti da su generalni sponzori filma, američka i britanska ambasada. Da se nas pitalo u pozadini bi svirala melodija ” Eye of the Tiger” ali da se nas pitalo, scenario bi bio daleko drugačiji, vjerodostojniji i umjesto suza koje su se prolile na premijeri, prosula bi se kofa… nečega, što sad nije pristojno pomenuti.
(Vijesti365)
